Molitva za Božju volju
5. prosinca
Oče, ako hoćeš, uzmi ovu čašu od mene! Ali ne moja, nego neka bude tvoja volja!
Luka 22:42
Luka 22:42
Sol na ranu
Pročitajte: Job 5:17-27
17 Eto, sretan čovjek koga Bog upućuje!
I zato ne odbacuj opomene Svemogućega!
18 Kad on rani, on i zavija;
kad udara, njegova ruka i iscjeljuje.
19 U šesterostrukoj potrebi izbavit će te,
u sedmoj te se ne će zlo dotaći.
20 U gladi će te otkupiti od smrti,
u ratu od mača.
21 Od biča jezika bit ćeš sakriven;
dođe li i pustoš, ne ćeš znati za strah.
22 Smijat ćeš se pustoši i gladi,
ne ćeš se bojati zemaljske zvjeradi.
23 Jer ćeš s poljskim kamenjem biti u savezu,
i zvjerad će biti s tobom u miru.
24 Tada ćeš vidjeti da je mir u tvojemu šatoru,
uredit ćeš svoju kuću, i ne će ti ništa nedostajati.
25 Vidjet ćeš kako ti se množi broj djece,
tvoj će porod rasti kao trava na njivi.
26 U sitoj starosti sići ćeš u grob,
kao što se snopovi žita kupe u vrijeme zrelosti.
27 Eto, pretražismo to; tako je;
a ti poslušaj i razumij!
Job se tuži da trpi više nego što je zaslužio.
I zato ne odbacuj opomene Svemogućega!
18 Kad on rani, on i zavija;
kad udara, njegova ruka i iscjeljuje.
19 U šesterostrukoj potrebi izbavit će te,
u sedmoj te se ne će zlo dotaći.
20 U gladi će te otkupiti od smrti,
u ratu od mača.
21 Od biča jezika bit ćeš sakriven;
dođe li i pustoš, ne ćeš znati za strah.
22 Smijat ćeš se pustoši i gladi,
ne ćeš se bojati zemaljske zvjeradi.
23 Jer ćeš s poljskim kamenjem biti u savezu,
i zvjerad će biti s tobom u miru.
24 Tada ćeš vidjeti da je mir u tvojemu šatoru,
uredit ćeš svoju kuću, i ne će ti ništa nedostajati.
25 Vidjet ćeš kako ti se množi broj djece,
tvoj će porod rasti kao trava na njivi.
26 U sitoj starosti sići ćeš u grob,
kao što se snopovi žita kupe u vrijeme zrelosti.
27 Eto, pretražismo to; tako je;
a ti poslušaj i razumij!
Job se tuži da trpi više nego što je zaslužio.
Ne, čovjek se rađa za patnju, kao što ognjene iskre vrcaju uvis.
Job 5:7
U Zlatno doba radija Fred Allen (1894. – 1956.) koristio je šaljivi pesimizam da izmami osmijeh generaciji koja je živjela u sjeni gospodarske krize i ratova. Njegov smisao za humor rođen je iz osobne boli. Ostao je bez majke prije navršene treće godine, a s vremenom se otuđio od oca koji se borio s ovisnostima. Jednom je spasio život dječaku na vrlo prometnoj ulici dosjetkom: »Što je s tobom, mali? Zar ne želiš odrasti i imati problema?«
I Job je živio u uznemirujućim okolnostima. Kad je njegova vjera prerasla u očaj, prijatelji su mu tješeći ga ‘dodavali sol na ranu’. Sa zaključcima koji su zvučali vrlo razumno, ustrajali su na tome da će, prizna li svoje grijehe (4:7,8) i nauči nešto iz Božje kazne, smoći snage i smijati se »pustoši i gladi« (5:22). Namjere Jobovih ‘tješitelja’ bile su dobre iako su bili u krivu (1:6-12). Nisu mogli zamisliti da će jednoga dana zahvaljujući njima nastati izreka: »S takvim prijateljima, kome trebaju neprijatelji?« Nisu mogli ni zamisliti da će zahvaljujući Jobovoj molitvi izbjeći Božju kaznu zbog toga što su loše govorili o njemu (42:7-9). Nisu mogli ni zamisliti da su oni prethodnica optužitelja Krista koji je doživio toliko nerazumijevanje da je postao izvorom najveće radosti.
– Mart DeHaan
Oče, pomogni nam da nevolje drugih ne smatramo zasluženima.