Usprkos kušnjama
25. studenoga
Uđite na vrata njegova s hvalama, u njegove dvore s pohvalama! Zahvaljujte mu, blagoslivljajte ime njegovo.
Psalam 100:4
Psalam 100:4
Mi smo jedno
Pročitajte: Poslanica Rimljanima 12:1-5
1 Zaklinjem vas dakle, braćo, Božjim milosrđem da prikažete svoja tjelesa za živu žrtvu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaše bogoslužje bude duhovno. 2 Ne prilagođujte se ovom svijetu, nego se preobražavajte obnavljanjem svojega uma, da kušate što je Božja volja, što je dobro, ugodno i savršeno.
3 Po milosti koja mi je dana kažem svakome koji je među vama neka ne misli o sebi više nego što valja misliti, nego neka misli o sebi čedno, svatko po onoj mjeri vjere koju mu je Bog udijelio. 4 Jer kao što u jednom tijelu imamo mnoge udove, a svi udovi nemaju istu ulogu, 5 tako smo mi mnogi jedno tijelo u Kristu, a pojedini udovi jedan drugome.
3 Po milosti koja mi je dana kažem svakome koji je među vama neka ne misli o sebi više nego što valja misliti, nego neka misli o sebi čedno, svatko po onoj mjeri vjere koju mu je Bog udijelio. 4 Jer kao što u jednom tijelu imamo mnoge udove, a svi udovi nemaju istu ulogu, 5 tako smo mi mnogi jedno tijelo u Kristu, a pojedini udovi jedan drugome.
Ne prilagođujte se ovom svijetu, nego se preobražavajte obnavljanjem svojega uma.
Rimljanima 12:2
U maloj zemljoradničkoj zajednici vijesti brzo putuju. Nekoliko godina nakon što je banka prodala farmu koju je Davidova obitelj posjedovala desetljećima, saznao je da će nekretnina biti dostupna za prodaju. Nakon mnogo odricanja i štednje, David je došao na aukciju i pridružio se gomili od gotovo dvjesto lokalnih zemljoradnika. Hoće li njegova skromna ponuda bila dovoljna? Dao je prvu ponudu, duboko udahnuvši dok je aukcionar tražio više ponude. Svi su šutjeli, a onda se začuo udarac za kraj licitiranja. Susjedi, prijatelji, stavili su potrebe Davida i njegove obitelji iznad vlastita financijskog interesa.
Ta priča o požrtvovnom činu dobrote pokazuje način na koji apostol Pavao potiče Kristove sljedbenike da žive. Govori da se ne prilagođavamo »ovom svijetu« (r. 2), stavljajući svoje sebične želje ispred potreba drugih. Umjesto toga, možemo vjerovati Bogu da će zadovoljiti naše potrebe dok služimo drugima. Dok Duh Sveti obnavlja naše umove, na okolnosti možemo odgovoriti ljubavlju, potaknuti željom da proslavimo Boga. Stavljanje drugih na prvo mjesto može svakome pomoći da »ne misli o sebi više nego što valja misliti« (r. 3) jer smo dio nečega većeg – Crkve (r. 3,4).
Duh Sveti osnažuje nas da nesebično dajemo i volimo.
– Xochitl Dixon
»… tako smo mi mnogi jedno tijelo u Kristu.« (r. 5)