Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Izazivanje zvijezda
Pročitajte: Psalam 8
2 Gospode, vladaru naš,
kako je divno tvoje ime po cijeloj zemlji!
Nad nebesima se uzdiže tvoje veličanstvo!
3 Iz usta djece i dojenčadi
priredio si utvrdu protiv svojih protivnika,
da zamukne neprijatelj i progonitelj.
4 Zagledan u nebo, djelo tvojih ruku,
u mjesec i zvijezde, koje si učvrstio, pitam se:
5 Što je čovjek da ga se spominješ,
što je čovječji sin da se za nj brineš?
kako je divno tvoje ime po cijeloj zemlji!
Nad nebesima se uzdiže tvoje veličanstvo!
3 Iz usta djece i dojenčadi
priredio si utvrdu protiv svojih protivnika,
da zamukne neprijatelj i progonitelj.
4 Zagledan u nebo, djelo tvojih ruku,
u mjesec i zvijezde, koje si učvrstio, pitam se:
5 Što je čovjek da ga se spominješ,
što je čovječji sin da se za nj brineš?
6 A učinio si ga malo manjim od Boga,
okrunio si ga slavom i čašću,
7 dao si mu gospodstvo nad djelima svojih ruku,
sve si mu stavio pod noge:
8 ovce i goveda, sve zajedno,
i sve poljske životinje,
9 ptice pod nebom i ribe u moru,
sve što trči morskim stazama.
10 Gospode, vladaru naš,
kako je divno tvoje ime po cijeloj zemlji!
Što je čovjek da ga se spominješ, što je čovječji sin da se za nj brineš?
Psalam 8:4
POČETKOM dvadesetog stoljeća talijanski pjesnik Marinetti pokrenuo je futurizam, umjetnički pokret koji je odbacio prošlost, rugao se tradicionalnim idejama i veličao tehnološka postignuća. Godine 1909. Marinetti je napisao svoj Manifest futurizma u kojemu je pohvalio »udarac šakom« i ustvrdio: »Želimo slaviti rat«. Manifest zaključuje: »Stojimo na vrhu svijeta i još jednom drsko izazivamo zvijezde!«
Pet godina nakon Marinettijeva manifesta, moderno ratovanje stvarno je započelo. Prvi svjetski rat nije donio slavu. Sam Marinetti umro je 1944. Zvijezde, koje su još uvijek bile na svom mjestu, nisu to primijetile.
Kralj David pjesničkim je umijećem pisao o zvijezdama, ali s dramatično drukčijim stavom. Napisao je: »Zagledan u nebo, djelo tvojih ruku, u mjesec i zvijezde, koje si učvrstio, pitam se: Što je čovjek da ga se spominješ…?« (r. 3, 4) Davidovo pitanje nije pitanje nevjere, nego zadivljene poniznosti. Znao je da Bog koji je stvorio beskrajni svemir doista ima na umu i nas. Uočava svaki detalj o nama – dobro, loše, skromno, drsko – čak i apsurdno.
Besmisleno je izazivati zvijezde. Neka nas izazivaju da veličamo svojeg Stvoritelja.
– Tim Gustafson
Tko smo da nas se spominješ, Bože? Zahvaljujemo ti u strahopoštovanju i poniznosti.