Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
I obrisat će Bog svaku suzu s njihovih očiju, i više ne će biti smrti, ni tuge, ni vike, ni boli ne će više biti, jer prvo prođe.
Otkrivenje 21:4
BIO je tjedan nakon Uskrsa. Naš je petogodišnji sin Wyatt čuo kako često razgovaramo o uskrsnuću i uvijek je imao pitanja – uglavnom vrlo teška. Ja sam vozio, a on je bio zakopčan u svojoj sjedalici na sjedištu iza mene. Zamišljeno je gledao kroz prozor. »Tata«, rekao je, zastao i pripremio se da mi postavi jedno od takvih pitanja. »Kad nas Isus vrati u život, hoćemo li stvarno biti živi – ili samo živi u svojoj glavi?«
Svako od nas postavlja si to pitanje imali mi ili ne hrabrosti izreći ga naglas. Hoće li nas Bog zaista ozdraviti? Hoće li nas stvarno podignuti od mrtvih? Hoće li doista ispuniti sva svoja obećanja?
Apostol Ivan opisuje našu zajamčenu budućnost kao »novo nebo i novu zemlju« (r. 1). U tom svetom, novom Jeruzalemu sam će Bog ondje prebivati s nama i bit će naš Bog (r. 3). Zbog Kristove pobjede obećana nam je budućnost u kojoj više nema suza, gdje zlo neće ustajati protiv Boga i njegova naroda. U toj lijepoj budućnosti »više ne će biti smrti, ni tuge, ni vike, ni boli ne će više biti, jer prvo prođe« (r. 4).
Drugim riječima, u budućnosti Bog obećava da ćemo biti zaista živi. Bit ćemo tako živi da će nam se sadašnji život činiti kao blijeda sjena.
– Winn Collier
Bože, rekao si da će smrti doći kraj i obećao si nam istinski život. Hvala ti.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga