Tvoj štap i tvoja palica me tješe.

Psalam 23:4

»ŠTAP i palica – čine se čudnom utjehom. Zamislite ovce u mračnoj dolini okružene grabežljivcima, a njihov jedini štit je guranje štapom ili usmjeravanje palicom. U konačnici to jest utjeha, ali u tom trenutku možda nije bilo tako.« Dok smo prijateljica i ja razgovarale o Psalmu 23., osvrnule smo se na njegov dio koji se često zanemaruje. »Kako«, pitala sam se, »možemo naći utjehu u tim slikama ispravljanja onoga što krene krivo?«

Kralj David odrastao je kao pastir i poznavao je tajne zanata. Na drevnom Bliskom istoku pastiri su nosili štap kako bi zaštitili ovce od grabežljivaca i kažnjavali ih kada bi zalutale. Štap je nježan alat, s prepoznatljivom kukom. Može poslužiti za stavljanje janjeta u majčino krilo ili može voditi ovce u novom smjeru.

Kako Bog na nama može upotrijebiti te predmete? Kada osjećamo tjeskobu, možemo doživjeti neku vrstu spasa, poput pastirove domišljatosti kada izvlači ovce na sigurno mjesto. Ako se ponašamo razdraženo ili sebično, mogli bismo osjetiti palicu kojom nas pastir opominje s ljubavlju. Nećemo biti isključeni, nego ugniježdeni među njegovim stadom.

Možemo vjerovati Dobrom pastiru koji polaže svoj život za svoje ovce i koji ih poznaje po imenu.

– Amy Boucher Pye

Isusa, Spasitelju, čuvaj nas od lutanja i pomogni nam s drugima podijeliti poruku tvoje spasonosne milosti.