Ali, Gospodine, ti mene poznaješ i prozireš!

Jeremija 12:3

NEDAVNO sam vidio fotografiju Michelangelove skulpture Mojsija, na kojoj se, ako gledate izbliza, vidi mali napeti mišić na Mojsijevoj desnoj ruci. Taj je mišić ekstenzor maloga prsta, koji se napne tek kada netko podigne mali prst. Michelangelo, poznat kao majstor neobičnih detalja, pridavao je veliku pozornost ljudskome tijelu koja je klesao, dodajući im intimne crte koje bi gotovo svima promaknule. Michelangelo je poznavao ljudsko tijelo kako ga poznaje tek nekolicina drugih kipara, ali detalji koje je urezao u granit bili su njegovi pokušaji da otkrije nešto dublje – dušu, unutarnji život ljudskih bića. I naravno, tu je Michelangelo uvijek podbacio.

Samo Bog poznaje najdublje stvarnosti ljudskog srca. Što god vidimo jedni kod drugih, koliko god to bilo pronicljivo, samo je sjena istine. Ali Bog vidi dublje od sjene. »No ti, Jahve, mene poznaješ« rekao je prorok Jeremija »i vidiš;…« (r. 3, K. S.). Božje znanje o nama nije teoretsko. Ne promatra nas iz daljine. Naprotiv, on zaviruje u skrovitost onoga što jesmo. Bog poznaje dubine naših unutarnjih života, čak i one stvari koje sami teško razumijemo.

Bez obzira na naše borbe ili što se događa u našim srcima, Bog nas vidi i doista poznaje.

– Winn Collier

Dragi Bože, ovaj svijet može biti usamljeno mjesto, ali zapanjeni smo koliko nas stvarno poznaješ. To nas ispunjava divljenjem i radošću.