… za koga se mučim i oduziman sebi svako uživanje?

Propovjednik 4:8

MNOGIMA diljem svijeta život postaje sve usamljeniji. U nekim se dijelovima svijeta broj ljudi koji nemaju prijatelje učetverostručio od 1990. godine. U nekim europskim zemljama do 20 posto stanovništva osjeća se usamljeno. U Japanu su se neki stariji ljudi odali kriminalu kako bi dospjeli u zatvor i imali društvo zatvorenika.

Poduzetnici su pronašli ‘rješenje’ za ovu epidemiju usamljenosti – rent-a-friend (unajmi prijatelja). Unajmljeni po satu, ovi će vas ljudi dočekati u kafiću i razgovarati s vama ili će vas otpratiti na zabavu. Jednu takvu ‘prijateljicu’ upitali su tko koristi njezine usluge. »Usamljeni poslovni ljudi od 30 do 40 godina«, rekla je, »koji rade dugo i nemaju vremena sklapati prijateljstva.«

U 4. poglavlju Propovjednika čitamo o čovjeka koji je sasvim sam, uz njega nije »nijedan sin, nijedan brat. Nema kraja svemu njegovu trudu. Njegove se oči ne mogu nasititi bogatstva« (r. 8). »Za koga se mučim…?« pita se. Jasno mu je da je daleko bolje ulagati u odnose. To će mu olakšati posao i pružiti pomoć u nevolji (r. 9-12). Jer, u konačnici, uspjeh bez prijateljstva je »taština i loš posao!« (r. 8) Nakon toga zaključuje: »… trostruki se konac ne kida tako brzo« (r. 12). Ali niti se brzo tka. Prijatelje ne možemo unajmiti, zato nađimo vremena i stecimo ih, a Bog neka bude ona treća nit. – Sheridan Voysey

Oče, pomogni nam da jesmo prijatelji i da ih imamo.