Velika ljubav!
11. siječnja
Vidite kakvu nam je ljubav dao Otac: mi se zovemo djeca Božja, i jesmo.
1 Ivanova 3:1
1 Ivanova 3:1
Grijeha se više ne spominje
Pročitajte: Jeremija 31:27-34
27 »Evo, dolazi vrijeme«, govori Gospodin, »kad ću darovati Izraelovoj i Judinoj kući potomstvo od ljudi i stoke. 28 Kao što sam brižno pazio da ih istrebljujem i razvaljujem, da ih razaram i uništavam i donosim nesreću, tako ću sada brižno paziti na to da ih sazidam i zasadim«, govori Gospodin. 29 Ne će se više govoriti u one dane:
»Kiselo su grožđe jeli oci, a djeci trnu zubi.«
30 Ne, svaki će poginuti za svoje vlastite grijehe. Samo tko sam jede kiselo grožđe, tomu će zubi trnuti.
31 »Jer evo, dolazi vrijeme«, govori Gospodin, »kad ću učiniti nov Savez s Izraelovom i Judinom kućom. 32 Ne Savez kako sam ga učinio s njihovim ocima kad sam ih uzeo za ruke da ih izvedem iz Egipta, Savez što su ga prelomili premda sam bio njihov Gospodin.«
33 »Ne, ovo će biti Savez što ću ga učiniti s Izraelovom kućom poslije onih dana«, govori Gospodin: »Stavit ću svoj zakon u njihovo srce i upisati ga u njihovu dušu. Tako ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod. 34 Oni se više ne će učiti među sobom; ne će učiti jedan drugoga: Spoznajte Gospodina! – jer me svi poznaju: od najmanjega do najvećega«, govori Gospodin. »Jer im opraštam njihovu krivnju i njihovih se grijeha više ne spominjem.«
»Kiselo su grožđe jeli oci, a djeci trnu zubi.«
30 Ne, svaki će poginuti za svoje vlastite grijehe. Samo tko sam jede kiselo grožđe, tomu će zubi trnuti.
31 »Jer evo, dolazi vrijeme«, govori Gospodin, »kad ću učiniti nov Savez s Izraelovom i Judinom kućom. 32 Ne Savez kako sam ga učinio s njihovim ocima kad sam ih uzeo za ruke da ih izvedem iz Egipta, Savez što su ga prelomili premda sam bio njihov Gospodin.«
33 »Ne, ovo će biti Savez što ću ga učiniti s Izraelovom kućom poslije onih dana«, govori Gospodin: »Stavit ću svoj zakon u njihovo srce i upisati ga u njihovu dušu. Tako ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod. 34 Oni se više ne će učiti među sobom; ne će učiti jedan drugoga: Spoznajte Gospodina! – jer me svi poznaju: od najmanjega do najvećega«, govori Gospodin. »Jer im opraštam njihovu krivnju i njihovih se grijeha više ne spominjem.«
»Jer im opraštam njihovu krivnju i njihovih se grijeha više ne spominjem.«
Jeremija 31:34
NISAM vidio led, ali sam ga osjetio. Stražnji dio djedova kombija koji sam vozio – zaljuljao se. Jedan zaokret, dva, tri – poletio sam i sletio sa sedam metara visokog nasipa. Sjećam se da sam pomislio: »Ovo bi bilo super da to ne znači da ću umrijeti.« Trenutak poslije, kombi je udario u strmu padinu i otkotrljao se u podnožje nasipa. Izvukao sam se iz smrskanog vozila, neozlijeđen.
Kombi je bio potpuno uništen. Mene je Bog poštedio. No što s mojim djedom? Što će reći? Zapravo, nikada ni jednom jedinom riječju nije spomenuo kombi. Nije bilo ukora, plana otplate, ničega. Samo osmjeh jer sam dobro.
Njegova milost podsjeća me na Božju milost o kojoj govori Jeremija. Unatoč njihovim ogromnim propustima, Bog obećava obnoviti odnos sa svojim narodom, govoreći: »… jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati« (r. 34, K. S.).
Siguran sam da djed nikad nije zaboravio da sam razbio njegov kombi. No postupio je baš kao što Bog ovdje čini, ne sjeća se toga, ne posramljuje me, ne tjera me da otplatim dug. Baš kao što je Bog rekao da će učiniti, moj djed je odlučio ne sjećati se toga, kao da se nikada nije dogodilo.
– Adam R. Holz
Bog se u Kristu više ne sjeća naših grijeha.