Duhovna stvarnost

Tko smo?

by · Published · Updated

Pročitajte: Prva knjiga Ljetopisa 29:14-20
14 A tko sam ja, što je narod moj da smo mogli u takvoj množini prinijeti svoje darove? Ne, od tebe dolazi sve, i iz tvoje ruke darovasmo tebi. 15 Ta mi smo samo tuđi i gosti pred tobom, kao svi naši oci. Kao sjena su dani našega života na zemlji i bez nadanja. 16 Gospodine, Bože naš, sve ovo blago što ga pripremismo da ti sagradimo kuću za tvoje sveto ime, dolazi iz tvoje ruke, i sve je to tvoje. 17 Ali ja znam, Bože moj, da ti ispituješ srca i da voliš iskrenost. I tako ja sve ovo darovah, iskrenim srcem, i s radošću vidjeh kako ti je ovaj tvoj narod darivao darove. 18 Gospodine, Bože naših otaca: Abrahama, Izaka i Izraela, zadrži uvijek u srcu naroda svojega takvo mišljenje i takvu volju, i upravljaj njihovo srce k sebi! 19 Podaj mojemu sinu Salomonu poslušno srce, da drži tvoje zapovijedi, tvoje propise i naputke, i da čini sve to i sagradi sjajnu kuću koju sam pripremio!«
20 Tada reče David svoj općini: »Blagoslivljajte Gospodina, svog Boga!« I sva je općina blagoslivljala Gospodina, Boga svojih otaca! Oni se nakloniše i baciše se ničice pred Gospodinom i pred kraljem.

A tko sam ja, što je narod moj da smo mogli u takvoj množini prinijeti svoje darove?

1 Ljetopisa 29:14

KAO članu starješinstva naše crkve jedna od zadaća bila mi je pozvati druge da nam se pridruže kao voditelji kućnih grupa. U pozivu sam objasnila koliko bi to iziskivalo vremena, kako bi vođe trebale komunicirati sa sudionicima svojih malih grupa, kako na sastancima tako i tijekom redovitih telefonskih poziva. Često sam se ustručavala nametati drugima, svjesna koliko bi žrtvovali ako bi postali voditelji. Pa ipak, ponekad bi me potpuno zapanjio njihov odgovor: »Bila bi mi čast.« Umjesto da navedu razloge za odbijanje, rekli bi da iz zahvalnosti žele nešto dati Bogu zauzvrat.

Kada je došlo vrijeme da se daju sredstva za izgradnju hrama Bogu, David je slično odgovorio: »Tko sam ja, i što je moj narod, da bismo imali snage ovoliko prinijeti tebi dragovoljno?« (r. 14, K. S.) Davidova darežljivost bila je vođena zahvalnošću za Božju prisutnost u njegovu životu i životu izraelskog naroda. Njegov odgovor govori o njegovoj poniznosti i njegovu priznavanju Božje dobrote prema njima koji su »tuđi i gosti« (r. 15).

Naše davanje za Božje djelo – bilo u vremenu, sposobnostima ili novcu – odražava našu zahvalnost onome od koga je sve. Sve što imamo dolazi iz njegove ruke (r. 14), a naš odgovor je zahvalnost.

– Kirsten Holmberg

Nesebično dajući vraćamo Bogu sve što nam je dao.