Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Slavljenje bez pripreme
Pročitajte: Djela apostolska 16:16-26
16 I dogodi se, kad smo išli na molitvu, da nas je susrela neka ropkinja koja je imala vračarskoga duha te je vračanjem donosila velik dobitak svojim gospodarima. 17 Ona se prilijepila uz Pavla i nas i vikala je: »Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega koji vam navješćuju put spasenja.« 18 Činila je to mnogo dana. A Pavlu to dodija, okrenu se i reče duhu: »Zapovijedam ti, u ime Isusa Krista, da izađeš iz nje.« I izađe u taj čas. 19 A kad vidješe njezini gospodari da im nestade nada u dobitak, uhvatiše Pavla i Silu i odvukoše ih na trg pred poglavarstvo. 20 Dovedoše ih gradskim poglavarima i rekoše: »Ovi ljudi, koji su Židovi, bune naš grad 21 i propovijedaju običaje koje mi ne smijemo ni primiti ni vršiti, jer smo Rimljani.« 22 I sleže se mnoštvo protiv njih, a glavari im strgaše haljine i zapovjediše da ih išibaju. 23 Nakon što im dadoše mnogo udaraca, baciše ih u tamnicu i zapovjediše tamničaru da ih dobro čuva. 24 Primivši takvu zapovijed, on ih baci u najdublji predio tamnice, a noge im stavi u klade.
25 U ponoći su se Pavao i Sila molili i slavili pjesmom Boga; a sužnji su ih slušali. 26 A odjednom se tako snažno potrese zemlja da se uzdrmaše temelji tamnice. Odmah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.
25 U ponoći su se Pavao i Sila molili i slavili pjesmom Boga; a sužnji su ih slušali. 26 A odjednom se tako snažno potrese zemlja da se uzdrmaše temelji tamnice. Odmah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.
U ponoći su se Pavao i Sila molili i slavili pjesmom Boga; a sužnji su ih slušali.
Djela ap. 16:25
TIJEKOM kratkoga misijskog putovanja u Etiopiju naš se tim priključio predstavnicima lokalne zajednice tijekom susreta s grupom mladića koji su prolazili teško razdoblje. Živjeli su u barakama, na odlagalištu otpada. Dugo smo razgovarali, podijelili svjedočanstva, ohrabrujuće riječi i molitve. Najdraži trenutak te večeri bio mi je kada je jedan mladić zasvirao gitaru, a mi smo se pridružili u slavljenju, zajedno s našim novim prijateljima, obasjani mjesečinom. Kakav sveti trenutak! Unatoč njihovoj vrlo teškoj situaciji, ti su mladi ljudi imali nadu i radost koje se mogu pronaći samo u Isusu.
U navedenom poglavlju čitamo o još jednome neočekivanom trenutku slavljenja. Dogodio se u tamnici u gradu Filipi. Pavao i Sila bili su uhićeni, pretučeni, bičevani i zatvoreni dok su služili Isusu. Umjesto da se prepuste očaju, slavili su Boga. »A odjednom se tako snažno potrese zemlja da se uzdrmaše temelji tamnice. Odmah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.« (r. 26).
Tamničareva prva pomisao bila je okončati si život, ali kada je shvatio da zatvorenici nisu pobjegli, bio je zadivljen Bogom i spasenje je stiglo njegovoj obitelji (r. 27-34).
Bog uživa kad ga štujemo tijekom životnih uspona, ali i padova.
– Nancy Gavilanes
Bez obzira s čime se suočavamo, slavimo Gospodina!