Slomljenost blagoslivlja

Pročitajte: Jakovljeva poslanica 2:3-6
3 a vi pogledate onoga koji nosi raskošnu odjeću i reknete mu: Ti sjedi ovdje lijepo, a siromahu reknete: Ti stani tamo ili sjedi niže mojega podnožja, 4 niste li postupili proizvoljno i osudili nepravedno?
5 Čujte, ljubljena moja braćo! Ne izabra li Bog siromahe u ovome svijetu za bogataše u vjeri i za baštinike kraljevstva što ga obeća onima koji njega ljube? 6 A vi osramotiste siromaha. Nisu li bogataši oni koji vas tlače i vuku vas na sudove?

… to blago imamo u zemljanim posudama…

2 Korinćanima 4:7

LEĐA su mu pogrbljena i hoda s pomoću štapa, ali njegovih šest desetljeća duhovnog pastorstva dokaz su da se oslanja na Boga – izvora svoje snage. Godine 1993. velečasnom Williamu Barberu dijagnosticirana je bolest koja uzrokuje srastanje kralježaka, što smanjuje mogućnost kretanja. Na ne tako suptilan način rekli su mu: »Izgleda da ćete morati pronaći drugi posao jer crkva vjerojatno neće željeti da im pastor bude invalidna osoba.« Ali Barber je prevladao taj bolan komentar. Ne samo da je ostao pastor nego je postao i gorljivi zagovornik nepoželjnih i zanemarenih.

Iako svijet možda ne zna dovoljno što učiniti s osobama s invalidnošću, Bog zna. Oni koji cijene ljepotu i snagu i stvari koje se mogu kupiti novcem, mogu propustiti dobro koje prati neželjenu slomljenost. Vrijedno je razmotriti Jakovljevo retoričko pitanje i načelo na kojemu se temelji: »Ne izabra li Bog siromahe u ovome svijetu za bogataše u vjeri i za baštinike kraljevstva što ga obeća onima koji njega ljube?« (Jakovljeva 2:5) Kada su naše zdravlje ili snaga ili nešto drugo smanjeni, naša vjera ne mora to slijediti. Božjom snagom može biti baš suprotno. Naš nedostatak može biti poticaj da se pouzdamo u Boga. On može upotrijebiti našu slomljenost i donijeti dobro našem svijetu.

– Arthur Jackson

Oče, molimo te pomogni nam da te veličamo usprkos svojim slabostima.