Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
19 Stoga niste više stranci ni pridošlice, nego ste sugrađani svetih i Božji ukućani. 20 Sagrađeni ste na temelju koji čine apostoli i proroci, a temeljni je kamen Isus Krist. 21 Cijela građevina, u njemu čvrsto povezana, raste u sveti Hram u Gospodinu 22 – a u njemu se u Duhu i vi zajedno s drugima izgrađujete u Božje prebivalište.
Tako, dakle, više niste tuđinci ni došljaci, nego ste sugrađani svetih i Božji ukućani…
Efežanima 2:19
»TI ne pripadaš ovdje.« Osmogodišnjoj djevojčici te su riječi slomile srce, a bol je ostala u njoj. Njezina je obitelj emigrirala iz izbjegličkog kampa u ratom razorenoj zemlji u novu zemlju, a na njezinoj je useljeničkoj kartici bila utisnuta riječ stranac. Osjećala se kao da nigdje ne pripada.
Kao odrasla osoba, iako je vjerovala u Isusa, i dalje se osjećala otuđenom – ranjena osjećajem da je nepoželjan stranac. Dok je čitala Bibliju, otkrila je obećanja u 2. poglavlju Poslanice Efežanima. U 12. retku vidjela je staru, uznemirujuću riječ tuđinac. »… bili ste u ono vrijeme udaljeni od Krista, isključeni od Izraelske zajednice i bez udjela u savezima obećanja; niste imali nade i bili ste bez Boga na svijetu.« Ali dok je nastavila čitati, vidjela je kako je Kristova žrtva promijenila njezin status. Došla je do 19. retka u kojemu piše: »… više niste tuđinci ni došljaci, nego ste sugrađani svetih i Božji ukućani…« Shvativši tu istinu, bila je presretna. Nikada više neće biti tuđinka. Bog ju je uzeo i prihvatio.
Zbog svoga grijeha otuđeni smo od Boga. Ali ne moramo ostati stranci. Isus je donio mir svima koji su bili »daleko« (r. 17), čineći sve koji mu vjeruju sugrađanima njegova vječnog kraljevstva – ujedinjeni kao tijelo Kristovo.
– Dave Branon
Nebeski Oče, hvala ti što si nam omogućio da iskusimo zajedništvo s tobom i s drugima koji te vole i vjeruju ti.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga