Duhovna stvarnost

Duhovna šteta

by · Published · Updated

Pročitajte: Djela apostolska 17:16-34
16 Dok ih je Pavao čekao u Ateni, uzruja se gledajući grad pun idola. 17 I raspravljao je u sinagogi sa Židovima i s bogobojaznima, i na trgu svaki dan s onima što su bili ondje. 18 Neki od epikurejskih i stoičkih filozofa prepirali su se s njim; i jedni su govorili: »Što hoće ovaj brbljavac da kaže?« A drugi: »Čini se da propovijeda tuđe bogove.« Jer je navješćivao kao evanđelje Isusa i uskrsnuće. 19 Stoga ga uzeše i odvedoše na Areopag govoreći: »Možemo li znati kakav je taj novi nauk što ga ti kazuješ? 20 Jer nešto novo stavljaš u naše uši; hoćemo dakle znati što to znači« 21 Svi naime Atenjani i stranci pridošlice nemaju ni za što drugo vremena osim da što novo kazuju ili slušaju.
22 Stojeći nasred Areopaga, Pavao uze riječ: »Ljudi, Atenjani! Po svemu vidim da ste vrlo pobožni. 23 Jer prolazeći i motreći vaše svetinje, nađoh i žrtvenik na kojem je bilo napisano: Bogu nepoznatomu. Što dakle ne znajući štujete, to vam ja navješćujem. 24 Bog koji je stvorio svijet i sve što je na njemu, on, jer je gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukotvorenim hramovima. 25 Niti su mu za služenje potrebne ljudske ruke, kao da bi nešto trebao, jer on sam daje svima život i dah, i sve. 26 On je od jednoga stvorio sav ljudski rod i rasporedio ga po svoj zemaljskoj površini; postavio je određena vremena i granice za prebivanje ljudi, 27 da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga od nas. 28 Jer u njemu živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše:
Njegov smo i rod.
29 Kad smo dakle Božji rod, ne smijemo smatrati da je Božanstvo kao zlato, srebro ili kamen, kao tvorevina umjetnosti i ljudskoga mišljenja. 30 A sada Bog, ne gledajući na vremena neznanja, navješćuje ljudima da se svi i posvuda trebaju obratiti. 31 Jer je odredio dan u koji će suditi cijelome svijetu po pravdi, preko čovjeka koga je postavio i pred svima potvrdio uskrisivši ga od mrtvih.«
32 Na riječ »uskrsnuće od mrtvih« jedni se narugaše, a drugi rekoše: »O tom ćemo te slušati drugi put.« 33 Tako Pavao ode između njih.
34 A neki muškarci ipak pristadoše uza nj i povjerovaše; među njima je bio Dionizije Areopagit te žena po imenu Damara, i drugi s njima.

A neki muškarci ipak pristadoše uza nj i povjerovaše…

Djela ap. 17:34

TIJEKOM jutarnje šetnje primijetio sam vozilo zaustavljeno na cesti, no u pogrešnom smjeru. Vozačica nije bila svjesna opasnosti za sebe i druge jer je spavala i izgledala da je pod utjecajem alkohola. Situacija je bila opasna i morao sam djelovati. Nakon što sam ju premjestio na suvozačevu stranu da ja mogu sjesti na vozačevo sjedalo, odvezao sam ju na sigurno mjesto.

Tjelesna opasnost nije jedina šteta s kojom se suočavamo. Kada je Pavao vidio mudre, pametne ljude u Ateni, nesvjesne duhovne opasnosti, »uzruja se gledajući grad pun idola« (r. 16). Apostolov odgovor onima koji su koketirali s idejama koje nisu prihvaćale Krista, bio je da govori o Božjim namjerama u i kroz Isusa (r. 18,30,31). »Ali neki pristadoše uza nj i prigrliše vjeru« (r. 34, K. S.), napisao je Pavao.

Traženje konačnog smisla izvan vjere u Krista je opasno. Oni koji su pronašli oprost i istinsko ispunjenje u Isusu, spašeni su iz bezizlazne situacije i pozvani su na pomirenje (2 Korinćanima 5:18-21). Podijeliti Radosnu vijesti o Isusu s onima koji su pod opojnim utjecajima ovoga života, i dalje je sredstvo kojim se Bog koristi kako bi ljude izbavio iz opasnosti.

– Arthur Jackson

Nebeski Oče, hvala ti što si nas spasio od duhovne štete vlastita grijeha. Molimo te, iskoristi nas da pomognemo onima koji ne vide da su u opasnosti.