Božji odabir vremena
13 Šest stotina i prve godine, prvog dana prvoga mjeseca usahnuše vode na zemlji. Kad sada Noa otkri krov na korablji i pogleda, vidje da se je površina zemlje počela sušiti. 14 I dvadeset i sedmog dana drugoga mjeseca bila je zemlja suha. 15 Tada reče Bog Noi: 16 »Izađi iz korablje ti i s tobom žena tvoja, sinovi tvoji i žene sinova tvojih! 17 Sa sobom uzmi sve razne vrste životinja što su s tobom: ptice, stoku i sve što gmiže po zemlji, da se slobodno kreću po zemlji, da se rasplode i razmnože na zemlji!« 18 I tako izađe Noa i s njim sinovi njegovi, njegova žena i žene sinova njegovih.
Ali se ja uzdam u tebe, Gospode… U tvojim je rukama moje vrijeme.
Psalam 31:15,16
MAG se veselila planiranom putovanju u inozemstvo. No, kao što je uobičavala, prvo se molila o tome. »To su samo praznici«, primijetila je prijateljica. »Kakve to ima veze s Bogom?« No Mag je vjerovala da sve treba prepustiti Bogu. Ovoga puta osjetila je nukanje da otkaže put. Učinila je to, i poslije – kad je trebala biti tamo – u toj je zemlji izbila epidemija. »Osjećala sam da me Bog štiti«, rekla je.
I Noa se oslanjao na Božju zaštitu dok su on i njegova obitelj čekali u arci gotovo dva mjeseca nakon što je prestala poplava. Jedva je čekao izaći van nakon što je bio zatvoren više od deset mjeseci. Uostalom, površina zemlje bila je suha (Postanak 8:13). Ali Noa se nije oslanjao samo na ono što je vidio; umjesto toga, napustio je arku tek kad mu je Bog to rekao (r. 15-19). Vjerovao je da Bog ima dobar razlog za produžetak čekanja – možda tlo još nije bilo potpuno sigurno.
Dok se molimo o odlukama u svojem životu, koristeći sposobnosti koje nam je Bog dao i čekajući njegovo vodstvo, vjerujmo da naš mudri Stvoritelj zna što je najbolje za nas i kada. Kao što je psalmist izjavio: »A ja se, Jahve, u tebe uzdam… U tvojoj je ruci sudbina moja…« (Psalam 31:15,16, K. S.).
– Leslie Koh
Oče, pomogni nam da se prepustimo tvojoj mudrosti i vodstvu dok ti ostvaruješ svoje planove u našem životu.