Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 4:1-181 Budući da imamo tu službu koju nam je milost udijelila, ne malakšemo. 2 Odričemo se sramotnoga prekrivanja, ne postupamo lukavo niti iskrivljujemo Božju riječ. Umjesto toga, u otvorenosti istine preporučujemo same sebe svakoj ljudskoj savjesti pred Bogom. 3 Ako je naše Evanđelje i zastrto, zastrto je onima koji propadaju – 4 njima je bog ovoga svijeta zaslijepio nevjerničku pamet tako da ne vide sjaj Evanđelja i slavu Krista, koji je Božja slika. 5 Mi, naime, ne naviještamo sami sebe, nego Gospodina Isusa Krista, a sebe same kao vaše sluge zbog Isusa. 6 Bog je rekao: »Neka iz tame sine svjetlo!« Taj je Bog zasvijetlio u našim srcima da bi rasvijetlio spoznaju Božje slave na Kristovu licu.
7 To blago držimo u glinenim posudama, da se vidi da je obilje snage od Boga, a ne od nas. 8 U svemu smo pritiješnjeni, ali ne i satrti; zbunjeni, ali ne očajavamo; 9 progonjeni, ali ne i napušteni; obarani, ali ne i uništeni. 10 Cijelo vrijeme u tijelu pronosimo Isusovo umiranje, da se i Isusov život očituje u našem tijelu. 11 Doista, mi živi trajno se predajemo u smrt zbog Isusa, da se i Isusov život očituje u našem smrtnom tijelu. 12 Tako smrt djeluje u nama, a život u vama.
13 Imamo isti duh vjere, prema onomu što je napisano: »Povjerovao sam i zato sam počeo govoriti«. Stoga i mi vjerujemo i zbog toga govorimo. 14 Znamo da će onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa uskrisiti i nas s Isusom te zajedno s vama postaviti uza se. 15 Uistinu, sve je radi vas, da milost koja je po mnogima umnožena postane obilna zahvala na Božju slavu.
Život po vjeri
16 Zbog svega toga ne malakšemo. Ako se naš izvanjski čovjek i uništava, onaj se unutarnji obnavlja iz dana u dan. 17 Doista, naša nam trenutačna i mala nevolja pribavlja prekomjerno obilje vječne slave. 18 Jer mi se ne usmjeravamo na vidljivo, nego na nevidljivo. Doista, vidljivo je privremeno, a nevidljivo vječno.
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
KAD je William Wilberforce odlučio posvetiti život Bogu, mnogi su prezirali takvu gorljivu kršćansku predanost. Neustrašiv, William je prepoznao jasnu Božju nakanu da upotrijebi njegov politički položaj za ukidanje trgovine robljem. Iscrpljujući rad, protivljenje njegovim idejama i prijezir prema njegovoj vjeri utjecali su na njegovo ionako loše zdravlje, ali William nikada nije klonuo duhom. Nakon dvadeset godina borbe britanski je Parlament zabranio trgovinu robljem, a nakon još trideset i ropstvo u svim britanskim kolonijama.
I Pavao i njegovi suvremenici iskusili su malodušnost dok su naviještali Isusovu istinu koja mijenja život. Ali »ne malakšemo«, napisao je Pavao (r. 1). Nekima je Evanđelje ostalo »zastrto« i nečiji su umovi ostali zaslijepljeni (r. 3,4). Pavao je priznao njihovu krhkost. Bili su lomljivi kao zemljani sudovi. No budući da su se oslanjali na Boga, on ih je proveo kroz mnoge nevolje (r. 7-9). Dok su bili usredotočeni na slavni život koji ih čeka na nebu, nisu malaksali. Njihovi su im se tereti činili kao »sadašnja laka nevolja« (r. 16,17).
Često nismo pošteđeni izazova, čak i kad slijedimo Božje naume. No podignemo li pogled sa svojih problema na njegovu sveprisutnu snagu i svoje pouzdanje u život na nebu, njegova skrb, providnost i obećanja umiruju naša srca.
– Anne Le Tissier
Hvala ti, Bože, što ćemo zauvijek živjeti s tobom.