Opet ustati
ne ruši mu postelje!
16 Jer sedam puta padne pravednik i opet ustane;
a bezbožnici propadaju u nesreći.
17 Kad padne tvoj neprijatelj, ne raduj se,
i kad posrne, ne udaraj u klicanje!
18 Inače, vidi to Gospodin, i to mu se ne sviđa,
i on obrati svoj gnjev od njega.
19 Ne ljuti se zbog zločinaca,
ne žesti se zbog bezbožnika!
20 Jer zao čovjek nema budućnosti,
i svjetiljka se bezbožnikova ugasi.
21 Sine moj, boj se Gospodina i kralja,
i ne miješaj se s buntovnicima.
22 Jer odjednom provali njihova pogibao unutra
i postane iznenada propast obojice!
Jer sedam puta padne pravednik i opet ustane; a bezbožnici propadaju u nesreći. Izreke 24:16
KAO tinejdžerica bila sam očarana umjetničkim klizanjem. Voljela sam spoj umjetnosti i akrobacije na ledu. Brze okretaje, visoke skokove i graciozne pokrete. Kad sam napokon dobila priliku da se u tome okušam, naučili su me najvažnijoj vještini za klizača na bilo kojoj razini – kako brzo ustati nakon pada. Padovi su bili česti i uvijek bolni. Često sam se oslanjala na te ključne vještine kako opet ustati.
Ne moramo biti sportaši da bismo znali da je pad dio života. Možda padnemo jer smo sagriješili, posrnemo zbog pogreške ili nas obori neka teška okolnost. Možda smo izloženi napadu đavla na ovaj ili onaj način. »U svemu trpimo nevolje, ali nismo u tjeskobi… obaraju nas na zemlju, ali nismo uništeni« (2 Korinćanima 4:8,9, K. S.). Bez obzira na razlog, svi padamo i doživljavamo neuspjeh.
Ali mi nismo stvoreni da živimo u porazu, sramoti i kajanju. Kada neprijatelj vreba i pokušava nas uništiti (Izreke 24:15), sjetimo se da se Bog bori za nas i da će nam pomoći da ustanemo, jer ma koliko puta pao, pravednik »opet ustane« (r. 16).
Kada padnemo, ne moramo tako ostati. Okrenimo se Bogu i uprimo oči u onoga koji nam daje snagu da opet ustanemo.
– Nancy Gavilanes
Bože, hvala ti što nas podižeš nakon pada.