Nema smisla
vapim danju i noću pred tobom.
3 Neka stigne pred tebe moja molitva,
prigni svoje uho k mom vapaju!
4 Jer mi je duša puna jada;
život je moj blizu Podzemlju.
5 Već me broje među one koji umiru;
ja sam kao čovjek bez snage.
6 Pripravljen mi je ležaj među mrtvima,
sličan sam ubijenima koji počivaju u grobu,
kojih se više ne spominješ
i koji su od tvoje ruke odsječeni.
7 Rinuo si me duboko u grobnu jamu,
u tmine, u bezdan.
8 Pritisnuo me teško tvoj gnjev,
svim me svojim valima zapljuskuješ.
9 Udaljio si od mene moje prijatelje,
njima si me omrznuo; uhvaćen sam i ne mogu izići.
10 Oči se moje gase od bijede;
svaki dan vapim k tebi, Gospode,
k tebi pružam svoje ruke:
… svaki dan vapim k tebi, Gospode, k tebi pružam svoje ruke…
Psalam 88:10
ŽIVAHNA, nasmijana djeca uživala su u plesnoj radionici u Southportu, u sjevernoj Engleskoj. Odjednom se pojavio čovjek s nožem u ruci. Okrutno je ubio tri male djevojčice, potpuno razorio njihove obitelji i užasnuo miran gradić. Zaprepaštena nacija koja je to promatrala nije mogla prihvatiti takvo besmisleno razaranje.
Liverpoolski je biskup izjavio da je crkva »dio te zajednice, tog iskustva«, dodavši: »Najvažnija poruka je da smo tu s vama i za vas. Mislim da nikakve riječi neće dati smisao tome što se dogodilo.«
Tuga nema smisla. Božja namjera nikada nije bila da kažemo »zbogom« – voljenima, odnosima, zdravlju. Psalmist ovako opisuje svoju tugu: »Rinuo si me duboko u grobnu jamu, u tmine, u bezdan (r. 7). Nije vidio izlaz, nije bilo odgovora, nije bilo brzog rješenja, nije bilo lijeka. »… uhvaćen sam i ne mogu izići. Oči se moje gase od bijede…« (r. 9,10).
U besmislu svoje tuge, psalmist ne dobiva odgovor. Ali daje nam izvrstan primjer: »… vapim tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam« (r. 10. K. S.). U svojoj tuzi, naučimo putovati svaki dan sa svojim nebeskim ocem, šireći ruke prema njemu. Riječi neće dati smisao našoj situaciji, ali njegova će nas prisutnost držati, čak i u neizrecivoj boli.
– Chris Wale
Oče, budi nam blizu posebno kada život nema smisla.