Ostanite u meni… Kao što loza ne može roditi roda sama od sebe… tako i vi, ako ne ostanete u meni.

Ivan 15:4

NA kraju prekrasnog tjedna duhovne obnove, bez kiše u južnoj Engleskoj, naša je grupa uživala u hladovini krošnje velikog stabla. Okupili smo se na molitvu i zajedništvo. Ipak smo doživjeli svojevrsni pljusak – lišća! Netko od nas primijetio je: »Kada je tako vruće i suho, drveće gubi lišće, čak i početkom ljeta, kako bi sačuvalo snagu. Ali primijetite da ne odbacuju sjeme. Čuva ga kako bi se moglo razmnožavati.«

Odmah sam pomislila na Isusovu ‘hortikulturnu’ raspravu sa svojim prijateljima prije nego što je umro: »Ja sam čokot, vi loza. Tko ostaje u meni, i ja u njemu on rodi mnogi rod, jer bez mene ne možete ništa učiniti« (r. 5). A oni koji ne ostanu u njemu, »osušit će se… i baciti u oganj i gorjet će« (r. 6). Pitala sam se koliko smo povezani s Isusom Čokotom, a također i gdje nas Bog, možda, orezuje. Gdje Bog možda dopušta da lišće pada u našim životima?

Dok razmišljate o tim pitanjima, znajte da se možete ohrabriti Isusovim obećanjem da svrha orezivanja nije nanijeti nepotrebnu bol. Naprotiv: »Time se proslavlja moj Otac: da rodite puno roda i budete moji učenici« (r. 8) objasnio je Isus. Zato nastojmo i mi donijeti plod koji traje.

– Amy Boucher Pye

Bože, hvala što nas dovoljno voliš da orezuješ iz našeg života sve što ne donosi rod kojim te veličamo i donosimo ti slavu koja ti pripada.