Duhovna stvarnost

Trčanje i odmor

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Marku 6:30-46
30 Apostoli se opet nađoše kod Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali. 31 Tada im Isus reče: »Dođite sa mnom sami, na samotno mjesto i otpočinite malo!« Bilo je naime mnogo onih koji su neprestano dolazili i odlazili i nisu imali kad ni jesti. 32 Tada odoše u lađici na samotno mjesto da budu sami. 33 Ali su ih mnogi vidjeli gdje odlaze i pogodili su njihovu namjeru. Tada pohrliše pješice tamo iz sviju gradova i još ih prestigoše. 34 Kad izađe na kopno, vidje veliko mnoštvo naroda i sažali se nad njima jer su bili kao ovce bez pastira, i poče ih dugo učiti. 35 Kad je bilo već kasno, pristupiše k njemu njegovi učenici i rekoše: »Ovo je mjesto pusto i vrijeme je već poodmaklo. 36 Pusti, zato, da ljudi odu. Neka idu u okolne zaselke i sela da kupe sebi što za jelo.« 37 On im odvrati: »Vi im dajte jela!« Odvratiše mu: »Trebamo li poći i kupiti kruha za dvjesta denara te im dati da blaguju?« 38 On ih upita: »Koliko imate kruhova? Idite i vidite!« Oni vidješe i rekoše: »Pet i dvije ribe.« 39 Tada im zapovjedi da ih posjednu sve u skupine po zelenoj travi. 40 Posjedaše u skupine po sto i po pedeset. 41 I uze Isus onih pet kruhove i dvije ribe, pogleda na nebo i izreče blagoslov. Tada razlomi kruhove i davaše ih učenicima da stavljaju pred njih. I dvije ribe dade da se razdijele svima. 42 Svi su jeli i nasitili se.

Tada im Isus reče: »Dođite sa mnom sami, na samotno mjesto i otpočinite malo!«

Marko 6:31

NASLOV »Dani odmora važni za trkače« zapeo mi je za oko. U novinskom članku bivši je sprinter naglasio načelo koje predani sportaši ponekad zanemaruju – tijelu je potrebno vrijeme za odmor i obnovu nakon vježbanja. »Fiziološki, prilagodbe koje se javljaju kao rezultat treninga događaju se samo tijekom odmora«, rekao je Manning. »To znači da je odmor jednako važan kao vježbanje.«

Isto vrijedi i za naš hod vjere i služenje. Redovito vrijeme odmora ključno je da se potpuno ne icrpimo i obeshrabrimo. Isus je tražio duhovnu ravnotežu tijekom svog života na zemlji, usprkos velikim zahtjevima. Kad su se njegovi učenici vratili nakon napornog razdoblja podučavanja i ozdravljivanja, Isus im je rekao: »Dođite vi sami napose, na samotno mjesto, te se malo odmorite!« (r. 31, K. S.) No slijedilo ih je veliko mnoštvo. Nakon što ih je podučio i nahranio sa samo pet kruhova i dvije ribe, ljudi su se razišli (r. 32-44), a Isus »… uziđe na goru da se pomoli« (r. 46).

Ako su naši životi određeni poslom, tada ono što radimo s vremenom postaje sve neučinkovitije. Isus nas poziva da mu se pridružimo na mirnom mjestu da bismo se molili i odmorili.

– David C. McCasland

Isuse, hvala ti što si nam pokazao važnost molitve, odmora i vremena koje provodimo sa svojim Ocem.