Duhovna stvarnost

Ali ne i bez molitve

by · Published · Updated

Pročitajte: Druga knjiga Ljetopisa 20:2-12,15
2 Jošafatu dojaviše: »Preko Crnoga mora ide protiv tebe veliko mnoštvo Aramejaca; oni su već u Haseson Tamaru, to jest En Gediju.« 3 On se uplaši. Jošafat se uteče Gospodinu i dade oglasiti post po svoj Judinoj zemlji. 4 Sabraše sa Judejci da zazovu Gospodina. Iz svih gradova Judinih dođoše da traže pomoć kod Gospodina. 5 Tada stupi Jošafat u Gospodnji Hram, pred novi trijem, među narodnu Judinu općinu i jeruzalemsku, 6 i pomoli se: »Gospodine, Bože naših otaca! Nisi li ti Bog na nebu i vladar nad svim kraljevstvima narodâ? U ruci je tvojoj moć i jakost, i nitko ti ne može odoljeti. 7 Nisi li ti, Bože naš, prognao stanovnike ove zemlje ispred svojega naroda Izraela i dao je za sva vremena potomcima svojega prijatelja Abrahama? 8 Oni se naseliše u njoj i sagradiše ti u njoj svetište tvojemu imenu i rekoše: 9 Ako nas stigne kakva nesreća, rat, kazneni sud, kuga i glad, tad ćemo stupiti pred ovaj Hram i preda te – jer tvoje ime prebiva u ovom Hramu – i vapit ćemo k tebi u svojoj nevolji, da nas uslišiš i izbaviš. 10 I sad evo, Amonci i Moapci, i stanovnici gore Seira, kroz čiju zemlju nisi dao proći Izraelcima kad su išli iz egipatske zemlje, i koje obiđoše, a da ih ne uništiše: 11 Evo, oni nam sad vraćaju kad dolaze da nas istjeraju iz tvog posjeda, što si nam ga dao. 12 O, Bože naš, zar ih ne ćeš kazniti? Mi smo nemoćni pred tim silnim mnoštvom koje ide protiv nas. Ne znamo što bismo činili. Oči su naše uprte u te.«
15 On povika: »Slušajte, Judini sinovi i stanovnici Jeruzalema, i ti kralju Jošafate! Ovako vam govori Gospodin: Ne bojte se, ne plašite se toga velikog mnoštva! Taj boj nije vaša stvar, nego Božja.

Ne znamo što da radimo, ali naše su oči uprte u vas.

2 Ljetopisa 20:12

SRCE Anite Bailey bilo je razgaljeno kada je primila ovu poruku na društvenim mrežama o svom sinu Jalenu: »Danas sam vodio bogoštovlje u crkvi i mladić s djetetom u naručju mi je prišao i zagrlio me… Gledao sam ga trenutak, a onda sam ga prepoznao i rekao: ‘Jalen’! Zagrlili smo se i kratko popričali. Kakav dobar mladić!« Čovjek je poznavao Jalena još u njegovim buntovničkim danima kada su Anita i njezin suprug Ed strahovali za svog sina zbog posljedica njegovih nerazboritih izbora, što je za njega rezultiralo dvanaestogodišnjim zatvorom.

Iako su se Baileyevi osjećali bespomoćno, nisu se prestajali moliti. A nije ni kralj Jošafat u 2 Ljetopisa 20. Kada je strahovao od neprijateljske vojske, sazvao je narod na molitvu (r. 1–4). »O, Bože, zar ih nećeš kazniti?« molio se. »Mi smo nemoćni pred tim silnim mnoštvom koje ide protiv nas. Ne znamo što bismo činili. Oči su naše uprte u te« (r. 12).

Jeste li se ikada osjećali nemoćno pred okolnostima koje su bile izvan vaše kontrole? Zašto se ne bismo molili – sami ili s drugima? To je ono što je Isus učinio uoči svoga nadolazećeg raspeća (Luka 22:39-44). Molitveni prostor je sveto mjesto gdje se upućuju molbe nemoćnih ljudi našemu svemogućem Bogu u ime Isusovo.

– Arthur Jackson

Svemogući Bože snage uskrsnuća, molimo te pomogni nam u našoj nemoći danas, dok gledamo u Isusa.