Spašavanje života
22 I sada evo Duh me veže te idem u Jeruzalem ne znajući što će mi se u njemu dogoditi, 23 osim što mi Duh Sveti po svim gradovima svjedoči da me u Jeruzalemu čekaju okovi i nevolje. 24 Ali ja ne marim za svoj život, samo da završim svoju trku i službu koju primih od Gospodina Isusa, da posvjedočim evanđelje Božje milosti.
… služeći Gospodinu sa svom poniznošću i sa suzama, usred kušnja koje me snađoše od židovskih zasjeda.
Djela ap. 20:19
ADOLFO Kaminsky znao je kako obrisati neizbrisivu tintu s papira. Kao pripadnik antinacističkog pokreta otpora u Francuskoj, mijenjao je podatke na osobnim iskaznicama kako bi spasio stotine ljudi od koncentracijskih logora. Jednom je imao samo tri dana da krivotvori devet stotina izvoda iz Matice rođenih i bonove za obroke za tri stotine židovske djece. Radio je dva dana bez sna, govoreći sebi: »U jednom satu mogu napraviti trideset dokumenata. Ako spavam sat vremena, trideset ljudi će umrijeti.«
Apostol Pavao osjećao je sličnu hitnost. Podsjetio je crkvu u Efezu kako je služio »Gospodinu sa svom poniznošću i sa suzama, usred kušnja« (r. 19). Pavao je rekao: »Nisam ništa propustio kazati što je korisno…« (r. 20). Ta ga je hitnost natjerala da svima govori o važnosti pokajanja i vjere u Isusa (r. 21). Sada je plovio natrag u Jeruzalem, nestrpljiv da završi »svoju trku i službu« koju je primio od Gospodina Isusa – posvjedočiti »evanđelje Božje milosti« (r. 24).
Pavao nije mogao spasiti ljude. Samo Bog to čini. No mogao im je reći radosnu vijest o Isusu, jedinom imenu »pod nebom danoga ljudima u kojem se trebamo spasiti« (4:12).
O kome vas Duh Sveti danas navodi da razmišljate? Kako biste danas mogli podijeliti Radosnu vijest.
– Mike Wittmer
Dragi Isuse, otvori naša srca za one koji te trebaju.