Živjeti za Isusa
20. veljače
On je umro za nas da mi, bdjeli ili spavali, zajedno s njim živimo.
1 Solunjanima 5:10
1 Solunjanima 5:10
Potrebna je poniznost
Pročitajte: Knjiga Postanka 33:1-10
1 Kad Jakov podiže oči i vidje Ezava s četiri stotine ljudi, razdijeli djecu Lei i Raheli i objema sluškinjama. 2 Sprijeda postavi sluškinje i njihovu djecu, za njima Leu i njezinu djecu, a na kraju Rahelu s Josipom. 3 A sam pođe pred njima i nakloni se sedam puta do zemlje, dok se ne približi svom bratu. 4 Ezav mu pohita ususret, zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga, i zaplakaše obojica.
5 Kad onda podiže svoje oči i ugleda žene i djecu, upita: »Tko su ti ovi?«
Odgovori: »To su djeca što ih Bog darova tvojemu sluzi.«
6 Pristupiše sluškinje s djecom i nakloniše se. 7 Tad pristupi i Lea s djecom i nakloni se. Na kraju pristupiše Josip i Rahela i nakloniše se.
8 On upita: »Što si htio s tom čitavom četom, koju susretoh?« On odgovori: »Htio sam time naći milost u očima svoga gospodara.«
9 Ezav reče: »Imam dosta, dragi brate! Zadrži što je tvoje!«
10 Ali Jakov odvrati: »Ne, ako sam našao milost u tvojim očima, onda primi dar od mene! Jer gledam u tvoje lice kao što se gleda u lice kojega nebesnika, i ti me tako lijepo dočeka.
5 Kad onda podiže svoje oči i ugleda žene i djecu, upita: »Tko su ti ovi?«
Odgovori: »To su djeca što ih Bog darova tvojemu sluzi.«
6 Pristupiše sluškinje s djecom i nakloniše se. 7 Tad pristupi i Lea s djecom i nakloni se. Na kraju pristupiše Josip i Rahela i nakloniše se.
8 On upita: »Što si htio s tom čitavom četom, koju susretoh?« On odgovori: »Htio sam time naći milost u očima svoga gospodara.«
9 Ezav reče: »Imam dosta, dragi brate! Zadrži što je tvoje!«
10 Ali Jakov odvrati: »Ne, ako sam našao milost u tvojim očima, onda primi dar od mene! Jer gledam u tvoje lice kao što se gleda u lice kojega nebesnika, i ti me tako lijepo dočeka.
A sam pođe pred njima i nakloni se sedam puta do zemlje, dok se ne približi svom bratu.
Postanak 33:3
MOJI bratići, koji su živjeli nedaleko od nas dok smo odrastali, nisu smjeli razgovarati s mojom obitelji. Nikada nisu dolazili na okupljanja niti razgovarali s nama. Njihovi su roditelji rekli da je to zato što tada nismo išli u crkvu i loše bismo utjecali na njih. No mnogo godina poslije jedan od njih došao je na sprovod moga najstarijeg brata. Prilazio nam je i ponizno se ispričavao. Naš odnos s njim počeo se obnavljati.
Jakovu je trebalo ponizno srce ako je htio obnoviti odnos sa svojim bratom blizancem Ezavom. Jakov, drugorođeni, skovao je zavjeru protiv Ezava: preoteo mu je prvorodstvo (25:19-34) i prevario staroga oca tražeći da ga blagoslovi kao prvorođenca (27:1-40). Bijesan, Ezav mu je zaprijetio da će ga ubiti, pa je Jakov pobjegao u drugu zemlju.
Godinama poslije Jakov se želio vratiti kući, ali se bojao da se razdor između njega i Ezava neće riješiti bez krvoprolića (32:6-8). Kad su se Jakov i Ezav konačno sreli, Jakov se nakloni »do zemlje sedam puta dok se ne primače svome bratu« (33:3, K. S.). Bojao se da će ga Ezav ubiti, ali umjesto toga »Ezav mu pohita ususret, zagrli ga… i poljubi ga…« (r. 4).
Bilo da smo povrijedili nekoga ili smo mi povrijeđeni, potrebna je poniznost, otvorenost i mnogo truda da bismo zaliječili prekinuti odnos. Ali Bog nam može i želi pomoći.
– Anne Cetas
Dragi oče, sačuvaj naša srca od ogorčenosti. Pomogni nam oprostiti i tražiti oprost.