Širimo Božju ljubav

Pročitajte: Druga knjiga o Kraljevima 5:1-14
1 Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bio je čovjek koji je svojem gospodaru mnogo vrijedio i bio vrlo ugledan, jer je po njemu Gospodin bio podijelio Aramejcima pobjedu. Ali taj čovjek, veliki junak, bio je gubav. 2 A bili su Aramejci u jednom boju zarobili i odveli iz izraelske zemlje mladu djevojku. Ona je postala sluškinja kod Naamanove žene. 3 Ona reče svojoj gospodarici: »O, kad bi moj gospodar bio kod proroka u Samariji! On bi ga onda iscijelio od njegove gube.« 4 Tada ode Naaman i javi to svojemu gospodaru: »Tako i tako reče djevojka iz izraelske zemlje.« 5 Aramejski kralj odvrati: »Dobro, odi tamo! Ja ću po tebi poslati pismo Izraelovu kralju.« Tako se on zaputi, uze sa sobom deset talenata srebra, šest tisuća šekela zlata i desetore svečane haljine 6 i predade Izraelovu kralju pismo s ovim sadržajem: »S ovim pismom šaljem k tebi svoga slugu Naamana, da ga iscijeliš od njegove gube.« 7 Kad je Izraelov kralj bio pročitao pismo, razdere svoje haljine i povika: »Zar sam ja Bog, koji može ubiti i život vratiti, pa ovaj šalje k meni da čovjeka oslobodim od njegove gube? Tu vidite jasno da on traži svađu sa mnom.« 8 Kad sazna Elizej, Božji čovjek, da je Izraelov kralj razdro svoje haljine, posla kralju i poruči mu: »Zašto si razderao svoje haljine? Neka dođe k meni, da upozna kako postoji prorok u Izraelu!« 9 Tako dođe Naaman s konjima i kolima i stade pred Elizejevim kućnim vratima. 10 Elizej mu dade priopćiti preko jednoga glasnika: »Idi, okupaj se sedam puta u Jordanu, pa ćeš opet postati zdrav i čist!« 11 Naaman se na to ozlovolji, pođe i primijeti: »Mislio sam da će on sam izići, preda me stupiti, ime Gospodina, Boga svojega, zazvati, svoju ruku prema svetištu uzdignuti i tako gubu oduzeti. 12 Nisu li Abana i Parpar, rijeke u Damasku, bolje od svih voda u Izraelu? Ne bih li postao čist kad bih se okupao u njima?« I on se okrenu i ode otamo pun gnjeva. 13 Ali njegove mu sluge pristupiše i rekoše mu: »Poštovani oče, da je prorok tražio od tebe što teško, ti bi to sigurno učinio. Koliko bi više onda trebao učiniti samo ono što on od tebe traži: da se okupaš, pa da postaneš čist!« 14 On dakle siđe k Jordanu i zaroni u nj sedam puta, po uputi Božjega čovjeka. I njegovo tijelo postane tako čisto kao tijelo maloga djeteta.

O, kad bi moj gospodar bio kod proroka u Samariji!

2 Kraljevima 5:3

KAO tinejdžerica imala sam napet odnos s Lisom, djevojkom iz moje crkve. Zato me iznenadilo da ćemo dijeliti sobu na ljetnom kampu za mlade. Ipak, tjedan je prošao mirno obje smo bile pristojne i držale se podalje jedna od druge.

Najiščekivaniji događaj bilo je okupljanje uz logorsku vatru. No baš te večeri dobila sam temperaturu. Otišla sam ranije u krevet, a izvana su dopirali smijeh i glazba. Sat vremena poslije trgnula sam se kad je Lisa ušla u sobu. Izmjerila mi je temperaturu i rekla: »Neću im se pridružiti. Bolesna si. Moram ostati s tobom.« Lisa je mogla postupiti drukčije, ali odlučila je brinuti se za mene, što mi je podiglo raspoloženje.

Još jedan primjer skrbi za drugoga vidimo u priči o Naamanu. Taj zapovjednik sirijske vojske zarobio je mladu Izraelku koja je »postala sluškinja« njegovoj ženi« (r. 2). Odvojena od obitelji i prisiljena na ropstvo, djevojka je mogla odlučiti ne pomoći svome gospodaru koji je, usput rečeno, imao gubu. No njezina ju je vjera potaknula na suosjećajnost. Rekla je svojoj gospodarici: »O, kad bi moj gospodar bio kod proroka u Samariji! On bi ga onda iscijelio…« (r. 3). I Bog je, doista, preko proroka Elizeja izliječio Naamana (r. 8-14).

Lisa i izraelska djevojka odlučile su pomoći, a Bog je djelovao kroz njih. Ti postupci otkrivaju njegovo brižno srce prema svakom čovjeku. – Karen Huang

O, koliko si nam puta pomogao, Bože! Hvala ti.