Duhovna stvarnost

Božja namjera

by ·

Pročitajte: Izaija 43:1-7,14-28
1 Ali sada ovako veli Gospodin,
tvoj stvoritelj, Jakove –
tvoj tvorac, Izraele:
»Ne boj se! Jer sam te otkupio,
pozvao sam te po imenu: Moj si!
2 Ideš li preko vode,
ja sam s tobom,
preko rijeka, ne će te potopiti.
Ideš li kroz oganj, ne ćeš izgorjeti,
ne će te plamen opaliti.
3 Jer ja, Gospodin, tvoj sam Bog,
tvoj je spasitelj Svetac Izraelov.
Dao bih Egipat za te kao otkup,
Etiopiju i Šebu umjesto tebe.
4 Jer si mi tako drag,
tako vrijedan i tako mio,
dao bih ljude za te,
narode za tvoj život.
5 Ne boj se,
jer sam ja s tobom!
Od istoka dovodim tvoju djecu.
Od zapada te skupljam.
6 Kažem sjeveru: Daj;
jugu: Ne zadržavaj ih!
Moje sinove dovedi izdaleka,
moje kćeri s kraja zemlje,
7 sve koji se zovu mojim imenom,
koje sam na svoju slavu stvorio,
sazdao, napravio!

14 Ovako govori Gospodin,
vaš otkupitelj, Izraelov Svetac:
»Zbog vas šaljem u Babilon
i tjeram ih dolje sve kao bjegunce,
i Kaldejce na njihovim ponosnim lađama.
15 Ja, Gospodin, vaš Svetac,
Izraelov stvoritelj, vaš kralj.«
16 Ovako govori Gospodin,
koji je napravio put preko mora,
stazu preko silnih voda,
17 koji vodi u boj kola i konje,
vojsku i junake.
I oni padaju i više ne ustaju,
ugašeni su kao ugašen stijenj.
18 »Ne mislite samo na ono što se prije dogodilo!
Ne pazite samo na ono što je prošlo!
19 Evo, ja ću učiniti novo.
Već se vidi. Ne raspoznajete li to?
I u pustinji pravim put,
u pustari rijeke.
20 Tada će me slaviti poljske zvijeri,
čagljevi i nojevi,
što sam doveo u pustinji vode,
u pustari rijeke,
da napojim svoj narod,
svog izabranika.
21 Taj narod, što sam ga sam sebi sazdao,
navješćivat će moju slavu.

22 A ipak, Jakove, ti me nisi zvao,
niti si se trudio za me, Izraele!
23 Nisi mi prinio janjce od sebe kao žrtvu paljenicu.
Nisi me počastio svojim žrtvama.
Nisam te tjerao da mi služiš prinosima.
24 Nisi mi kupio za novac mirodije.
Nisi me okrijepio pretilinom svojih žrtava.
A zadao si mi posla svojim grijesima,
ražalostio si me svojim prekršajima.
25 Ja sam, ja koji uništavam tvoju krivnju zbog sebe
i tvojih se grijeha više ne spominjem.
26 Opomeni me samo! Sudimo se!
Pripovijedaj da dokažeš svoje pravo!
27 Tvoj prvi otac već je sagriješio,
i tvoji posrednici su mi bili nevjerni.
28 Tada sam s knezova svetišta svukao posvetu,
Jakova bacio u prokletstvo
i Izraela stavio na ruglo.

Ne pazite samo na ono što je prošlo! Evo, ja ću učiniti novo.

Izaija 43:18,19

MOST izlazećeg sunca, podignut nad rijekom Cholutecom u Hondurasu, bio je remek-djelo graditeljskog umijeća. Sagrađen da odoli silovitim olujama po kojima je to područje poznato, ubrzo je dokazao svoju čvrstoću. Kada je razorni uragan Mitch poharao zemlju i srušio mnoge mostove, ovaj je ostao nepokolebljivo stajati. No katastrofalne poplave odnijele su ceste koje su vodile do njega, a rijeka je promijenila svoj tok i udaljila se od mosta. Tako je ostao usamljen i bez svrhe – uzdignut nad suhim tlom, bez puta koji bi do njega vodio ili od njega odlazio.

Slično su se osjećali i Izraelci. Bili su Božji izabrani narod, a ipak su zbog babilonskih osvajanja odvedeni u izgnanstvo. Istina, sami su pridonijeli svojoj nesreći, udaljivši se od Boga. Ali Bog ih nije napustio. Tješio je svoj narod riječima: »Ne boj se! … Moj si!« (r. 1). Njegova ljubav bila je postojana, a obećanje obnove još uvijek svježe (r. 2-7). »Ne pazite samo na ono što je prošlo!«, govorio je (r. 18). Iz vlastitih padova i godina progonstva mogli su naučiti ponovno usmjeriti svoje srce prema Božjim naumima (r. 19).

»Most koji nigdje ne vodi« je prenamijenjen i bio je povezan s novom obilaznicom. Bog, koji se ne spominje naših grijeha (r. 25), uvijek ima planove za nas. Dok učimo iz svojih pogrešaka, nastavimo težiti svemu što nam je pripremio.

– Anne Le Tissier

Hvala ti, Bože, na tvojoj vjernosti kad smo mi nevjerni.