Ali sam pomilovan… za pouku onima koji će vjerovati u Njega za vječni život.

1 Timoteju 1:16

MOJ djed, moj otac i njegova braća bili su tvrdoglavi muškarci koji, naravno, nisu voljeli ljude »koji su im na nos stavljali svoju vjeru«. Kada je mojem ocu Howardu otkriven uznapredovali stadij karcinoma, bio sam vrlo zabrinut i koristio sam svaku prigodu da mu govorim o Isusovoj ljubavi. Zbog toga bi svaki naš razgovor završio uljudnim, ali odrješitim: »Znam sve što trebam znati.«

Obećao sam da ga više neću gnjaviti i dao mu kartice koje govore o Božjem opraštanju. Mogao ih je čitati kada god poželi. Tatu sam povjerio Bogu i molio se, a moj se prijatelj molio da ga Bog održi na životu dovoljno dugo da upozna Isusa. A onda su me jednoga jutra nazvali i rekli da je tata umro. Brat me je dočekao u zračnoj luci i rekao: »Tata mi je rekao da ti kažem da se molio Isusu i On mu je oprostio grijehe.« »Kada?« »Onoga jutra kada je umro« odgovorio je. Bog mu je iskazao milost kao i nama (r. 16).

Možemo naviještati Evanđelje, posvjedočiti vjeru ili primjerom pokazati Krista, ali uvijek se moramo moliti. Znamo da je spasenje djelo Božje, a ne nešto što mi možemo učiniti za nekoga. Bog je milostivi Bog i bez obzira na to kakav bio ishod naših molitava, možemo mu vjerovati.

– Randy Kilgore

Mi sadimo i zalijevamo, ali Bog daje da raste.