Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Kiša koja daje život
Ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
Djela ap. 6:10
ZA vrijeme velike ljetne suše 1891. godine R. G. Dyrenforth došao je Midland u Texasu, odlučan da izazove kišu. Poznat kao rainmaker (‘čovjek koji radi kišu’), on i njegovi suradnici ispuštali su u zrak i potom izazivali eksplozije velikih balona punjenih zapaljivim plinovima, pucali su iz topova i izazivali eksplozije velikih količina dinamita na tlu – potresajući i nebo i zemlju. Neki su vjerovali da je počela padati kiša, ali većina je rekla da su samo napravili veliku buku. Eksplozije su bile snažne, ali neučinkovite.
Kako je prva crkva svakim danom sve više rasla, javila se potreba da netko nadgleda podjelu hrane udovicama. Zato su odlučili među sobom odabrati đakone: »… sedam čestitih muževa, punih Duha Svetoga i mudrosti« (r. 3). Jedan od njih bio je Stjepan, čovjek »pun milosti i jakosti, činio je velika čudesa i znake u narodu« (r. 8). Kada su počele prepirke, oni koji su raspravljali sa Stjepanom »nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio« (r. 10).
U Bibliji jasno piše da je Stjepanova duhovna zrelost bila rezultat toga što je bio pun Duha Svetoga koji je njegovu vjeru, mudrost i autoritet držao u ravnoteži.
Danas Božji duh u našem životu nadomješta glasnu buku sebičnosti svojom blagom kišom koja daje život.
– David McCasland
Kao kršćani ne postižemo ništa bez sile Duha Svetoga.
Djela apostolska 6:1-10
1 A u one dane, kad je narastao broj učenika, mrmljahu Grci na Hebreje što su njihove udovice zapostavljene kod dijeljenja hrane svaki dan. 2 Tada dvanaestorica dozvaše mnoštvo učenika i rekoše: »Nije pravo da mi zanemarujemo Božju riječ i da služimo kod stola. 3 Izaberite dakle, braćo, među sobom sedam čestitih muževa, punih Duha Svetoga i mudrosti! Njih ćemo postaviti nad tim poslom. 4 A mi ćemo se posvetiti molitvi i službi propovijedanja.« 5 I svidje se taj prijedlog cijeloj skupštini. I izabraše Stjepana, čovjeka puna vjere i Duha Svetoga, i Filipa i Prohora, i Nikanora i Timona, i Parmenu i Nikolu, prozelita iz Antiohije. 6 Njih postaviše pred apostole, i oni, moleći se, položiše ruke na njih.7 I riječ je Božja rasla, i broj se učenika vrlo množio u Jeruzalemu, i veliko je mnoštvo svećenika pristajalo uz vjeru.8 A Stjepan, pun milosti i jakosti, činio je velika čudesa i znake u narodu. 9 Tada ustadoše neki iz sinagoge koja se zove sinagoga Libertinaca, Cirenaca i Aleksandrinaca, i onih koji su bili iz Cilicije i Azije, i stadoše raspravljati sa Stjepanom. 10 Ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.