Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Ne gubite snagu
Ne gubite dakle svoga pouzdanja kojemu pripada velika plaća!
Hebrejima 10:35
STARA izreka kaže: »Nemojte zagristi više nego što možete progutati« ili »Nemojte si natovariti više nego što možete nositi«. Mudro je ne preuzeti više odgovornosti nego što možemo podnijeti. Usprkos tome, ponekad ćemo biti preopterećeni veličinom i težinom zadaće koju smo preuzeli.
To se može dogoditi i u našem hodu s Kristom kad nam se služenje Bogu čini preteškim. No, kad naše pouzdanje u Boga slabi, On za nas ima riječi ohrabrenja.
Pisac Poslanice Hebrejima potiče čitatelje da se sjete hrabrosti koju su pokazali kad su prigrlili vjeru (r. r. 32,33). Usprkos javnim uvredama i progonstvu, pomagali su vjernicima koji su bili u tamnici i radosno prihvatili »otimačinu svojih dobara« (r. r. 33,34). Imajući to na umu, Pavao kaže: »Ne gubite dakle svoga pouzdanja kojemu pripada velika plaća! Doista vam je potrebna postojanost da, ispunivši Božju volju, postignete obećanje« (r. r. 35,36).
Kad god nam je teško, nemojmo se pouzdavati u sebe nego u Isusa i Njegovo obećanje: »Jer još malo, vrlo malo, pa će doći Onaj koji treba doći, i ne će zakasniti« (r. 37).
Upravo nam Božja snaga pomaže da nastavimo put vjere. Sjećanje na Gospodnju vjernost u prošlosti jača naše pouzdanje u Njega danas.
– David McCasland
Pouzdanje u Božju vjernost potiče naše pouzdanje.
Poslanica Hebrejima 10:32-39
32 Spominjite se prvih dana kada ste, odmah nakon primanja svjetla, podnijeli veliku i patničku borbu: 33 s jedne strane bili ste javno izloženi vrijeđanju i nevoljama, a s druge strane postali ste dionici patnja onih koji su isto podnosili. 34 Doista, vi ste suosjećali sa sužnjima, i podnijeli ste s radošću otimačinu svojih dobara, znajući da imate bolje i trajno imanje. 35 Ne gubite dakle svoga pouzdanja kojemu pripada velika plaća! 36 Doista vam je potrebna postojanost da, ispunivši Božju volju, postignete obećanje.37 »Jer još malo, vrlo malo,pa će doći onaj koji treba doći,i ne će zakasniti.38 A moj pravednik živjet će od vjere;ako li otpadne,ne će mojoj duši ugoditi.«39 A mi, braćo, nismo od onih koji otpadaju na propast, nego od onih koji vjeruju da spase dušu.