Licem u lice s Bogom
26. prosinca
Moje mi srce govori o tebi: traži njegovo lice! – Gospode, tražim tvoje lice.
Psalam 27:8
Psalam 27:8
Najmračniji trenuci
Potom leže i zaspa pod smrekom. Odjednom ga taknu Gospodnji anđeo i reče mu: »Ustani i jedi!«
1 Kraljevima 19:5
CHARLES Whittlesey proglašen je herojem nad herojima. U Prvome svjetskom ratu je kao zapovjednik takozvanog »izgubljenog bataljuna« dobio orden časti jer se istaknuo u trenucima kada je njegova jedinica ostala izolirana iza neprijateljskih linija. Na otkrivanju spomenika Nepoznatom vojniku, Charlesu je pripala čast da bude u počasnoj straži prvog vojnika koji je ondje pokopan. Nakon dva tjedna skončao je život tako što je za vrijeme krstarenja nasred oceana jednostavno zakoračio preko ograde i pao u more.
Poput Ilije (1 Kraljevima 19:1-7), Charles je ostavljao dojam snažna čovjeka, ali kad je ostao sam, daleko od očiju javnosti, obuzela bi ga malodušnost. Danas se ljudi suočavaju sa situacijama kojima nisu dorasli. Posljedica može biti privremena potištenost zbog umora, kao što je bio slučaj s Ilijom. Izvojevao je veliku pobjedu nad Baalovim svećenicima (18:20-40), ali nakon toga obuzeo ga je strah i pobjegao je u pustinju (19:1-3). No, često nije u pitanju potištenost ili malodušnost i ne traje samo privremeno. Zato je bitno da o depresiji govorimo otvoreno i suosjećajno.
U najmračnijim trenucima života Bog je s nama i to nam pomaže da pomognemo onima koji pate. Traženje pomoći – od drugih i od Boga – mogu biti trenuci naše najveće hrabrosti.
– Randy Kilgore
Kada nam pomažu Bog i drugi, rađa se nada.
Prva knjiga o Kraljevima 19:1-8
1 Ahab ispripovjedi Izebeli sve što je učinio Ilija i kako je mačem poubijao sve proroke (boga Baala). 2 Tad posla Izebela glasnika k Iliji i zaprijeti mu: »Neka meni bogovi učine što hoće, ako ja sutra u ovo doba ne učinim s tobom isto onako kako si ti s njima!« 3 On se poboja, ustane i ode otamo kako bi se sklonio na sigurnu mjestu. Kad je došao u Beer Šebu u zemlji Judinoj, ostavi tamo svog slugu. 4 Sam ode dan hoda daleko u pustinju i sjedne onda pod jednu smreku. Želio je još samo umrijeti i molio se: »Dosta je toga. Uzmi, Gospodine, moj život; jer nisam bolji od svojih otaca!« 5 Potom leže i zaspa pod smrekom. Odjednom ga taknu Gospodnji anđeo i reče mu: »Ustani i jedi!« 6 Kad pogleda, ugleda pokraj glave pržen kolač i vrč vode. Jeo je i napio se i opet legao spavati. 7 Ali anđeo dođe još jednom, takne ga i reče: »Ustani i jedi! Jer ti je put dalek.«8 Ustao je, jeo i pio, i putovao je, okrijepljen tim jelom, četrdeset dana i četrdeset noći, sve do Božje gore Horeba.