Pročitajte: Evanđelje po Luki 2:36-40

I kako je i ona došla u isto vrijeme, slavila je Boga i govorila o Njemu svima koji su čekali otkupljenje Jeruzalema.

Luka 2:38

S vremena na vrijeme posjećujem dvije starice. Jedna nema novčanih problema, zdravlje ju dobro služi i živi u vlastitom domu. No, uvijek nešto prigovara. Druga boluje od artritisa i zaboravna je. Živi vrlo skromno i u notes bilježi stvari koje ne smije zaboraviti. Ipak, svakoga tko ju posjeti u njezinome malom stanu dočekuje riječima: »Bog je tako dobar prema meni.« Kada sam joj za vrijeme zadnjeg posjeta dodavala njezin notes, pročitala sam što je zabilježila prethodnog dana: »Divno, sutra idem na ručak s Marion! Još jedan sretan dan.«

U vrijeme Isusova rođenja Ana je bila proročica. Život joj nije bio lagan jer je imala 84 godine i bila je udovica. Udovicom je ostala vrlo rano i vjerojatno nije imala djece pa je moguće da se zbog toga osjećala beskorisnom i jadnom. No, njezin je pogled bio uprt u Boga. Iščekivala je dolazak Mesije i služila je Bogu – molila se, postila i podučavala druge sve što je znala o Njemu.

I konačno je došao dan kada je – već u poodmakloj dobi – vidjela dijete Isusa u naručju Njegove majke. Strpljivo se čekanje isplatilo. Srce joj je klicalo od radosti dok je slavila Boga i prenosila tu radosnu vijest drugima.

– Marion Stroud

Božji plan i naš udio: i jedno i drugo teško je razaznati, ali je sigurno najbolje kada se oni preklapaju.