⁴ Kad je Joram počeo vladati kraljevstvom svojega oca i kad se bio utvrdio, dade poubijati svu svoju braću i neke ugledne Judejce.
⁵ Joram je imao trideset i dvije godine kad je postao kralj, i vladao je osam godina u Jeruzalemu. ⁶ Hodio je putem Izraelovih kraljeva, kao što je bila činila Ahabova kuća jer je on imao kćer Ahabovu za ženu. Tako je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu. ⁷ Ipak ne htjede Gospodin uništiti Davidovu kuću zbog zavjeta što ga je sklopio s Davidom, i jer je bio obećao da će njemu i njegovim sinovima vazda davati svjetiljku.
⁸ Pod njegovim vladanjem otpadoše Edomci od Jude i postaviše sebi vlastitoga kralja. ⁹ Joram ode tamo sa svojim vojskovođama i sa svim ratnim kolima. Kad je navalio jedne noći, razbije Edomce koji su ga bili opkolili, zajedno sa zapovjednicima ratnih kola. ¹⁰ Ali Edomci ostadoše neovisni o Judi do dana današnjega. Tada, u isto vrijeme, otpade i Libna od njegove vrhovne vlasti, jer je on bio otpao od Gospodina, Boga svojih otaca. ¹¹ Također napravi on žrtvene uzvisine po Judinim brdima, navede stanovnike Jeruzalema na idolsku službu i otuđi Judu.
¹² Tada mu stiže pismo od proroka Ilije koje je ovako glasilo: »Ovako govori Gospodin, Bog tvojega djeda Davida: Za kaznu što ne ideš putovima svojega oca Jošafata i putovima Ase, Judina kralja, ¹³ nego hodiš putem Izraelovih kraljeva i navodiš Judu i stanovnike Jeruzalema na idolsku službu, kao što je činila Ahabova kuća – osim toga dao si poubijati i braću i kuću svojega oca, a bili su bolji od tebe – ¹⁴ evo, zato će Gospodin pustiti da dođe teška kazna na tvoj narod, na tvoje sinove, na tvoje žene i na sve tvoje imanje. ¹⁵ A ti ćeš se razboljeti od teške bolesti, od crijevne bolesti, dok ti dan za danom ne ispadnu crijeva od te bolesti.«
¹⁶ I tako podiže Gospodin protiv Jorama duh Filistejcima i Arapima, koji stanuju do Etiopljana. ¹⁷ Oni iziđoše protiv Judine zemlje, poharaše je i odvukoše sve imanje i blago što se nađe u kraljevskoj palači; usto i njegove sinove i žene. Ne osta mu više nijedan sin osim Joahaza, njegova najmlađega sina. ¹⁸ Poslije svega toga udari ga Gospodin neizlječivom bolešću u crijevima. ¹⁹ Dan za dan, napokon mu završetkom druge godine, ispadoše crijeva od njegove bolesti, i on umre uz teške bolove. Narod mu ne priredi pokopa paljenjem mirisa, kao što se to činilo njegovim ocima. ²⁰ Imao je trideset i dvije godine kad je postao kralj, i vladao je osam godina u Jeruzalemu. Preminu a da nitko za njim ne požali. Pokopaše ga u Davidovu gradu, ali ne u grobovima kraljeva.