Duhovna stvarnost

Nezahvalnost

by · Published · Updated

14 veljaca 2016Pročitajte: Poslanica Hebrejima 12:18-29

18 Doista, ne pristupiste opipljivoj gori i ognju razgorjelom, ni tami, ni mraku, ni jeki, 19 ni zvuku trube, ni zvuku riječî za koji su slušatelji molili da im više tako ne govori. 20 Jer nisu mogli podnijeti zapovijed: »Ako se i živinče dotakne gore, bit će kamenovano.« 21 I tako je strašno bilo ono što se vidjelo da Mojsije reče: »Uplašio sam se i dršćem.« 22 Nego pristupiste Sionskoj gori i gradu Boga živoga, nebeskome Jeruzalemu, i mnogim tisućama anđela, svečanom zboru 23 i Crkvi prvorođenaca, koji su zapisani na nebesima, i Bogu, sucu svih, i duhovima savršenih pravednika, 24 i Isusu, posredniku Novoga saveza, i krvi škropljenja koja bolje govori negoli Abelova.
25 Gledajte da ne odbijete onoga koji govori! Jer ako ne izbjegoše kazni oni koji su odbili poslušati proroka na zemlji, kako ćemo mi, ako se odvraćamo od onoga koji nam govori s nebesa! 26 Njegov glas potrese onda zemlju, a sad obećava govoreći: »Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo.« 27 A kad veli: »još jednom«, pokazuje nestanak nepostojanosti koja je svojstvena stvorenom svijetu, da ostane ono što je postojano. 28 Zato, jer primamo postojano kraljevstvo, budimo zahvalni te ugodno služimo Bogu s poštovanjem i sa strahom! 29 Jer je »naš Bog oganj koji spaljuje.«

Zato, jer primamo postojano kraljevstvo, budimo zahvalni!

Hebrejima 12:28

ŠKRIP-škrip, škrip-škrip. Brisači koji su bjesomučno udarali lijevo-desno, nastojeći održati korak s kišom koja je padala kao iz kabla, samo su povećavali moju zlovolju dok sam pokušavao upravljati rabljenim automobilom koji sam upravo kupio – starim karavanom s prijeđenih više od 130.000 kilometara i bez bočnih zračnih jastuka. Da bih kupio taj karavan i nešto najnužnijih namirnica, prodao sam zadnje ‘blago’ koje smo imali: volvo karavan iz 1992. koji je imao spomenute zračne jastuke. Bez svega drugog već smo ostali. Naša kuća i ušteđevina pokrile su bolničke troškove.

»U redu, Bože,« rekao sam glasno, »sada ne mogu čak ni zaštititi svoju djecu u slučaju bočnog sudara. Ako se to dogodi, reći ću ti što ću učiniti…«

Škrip-škrip, škrip-škrip. (Gulp.)

Istog sam se trenutka posramio. U protekle dvije godine Bog je sačuvao moju ženu i sina od gotovo sigurne smrti, a ja sada cvilim zbog ‘stvari’ bez kojih smo ostali. I u tom sam trenutku shvatio kako brzo mogu postati nezahvalan Bogu. Brižni Otac koji nije poštedio svoga Sina na čudesan je način poštedio mojega sina.

»Oprosti mi, Oče«, molio sam se. »Već sam to učinio, dijete moje.«

– Randy Kilgore

Zahvalnost je zemlja u kojoj buja radost.