Proglasite slobodu
24. studenoga
Izaija 61:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Poslanica Efežanima 4:1-16
1 Molim vas dakle ja, sužanj u Gospodinu, da živite dostojno zvanja u koje ste pozvani, 2 sa svom poniznošću i krotkošću, strpljivo podnoseći jedan drugoga u ljubavi. 3 Nastojte čuvati jedinstvo Duha vezom mira. 4 Jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani u jednoj nadi svoga poziva. 5 Jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje! 6 Jedan Bog i Otac sviju koji vlada nad svima, djeluje po svima i boravi u svima.
7 A svakomu je od nas dana milost po mjeri, kako ju je Krist darovao. 8 Zato govori:
»Uziđe na visinu, odvede zarobljene
i porazdijeli darove ljudima.«
9 Što znači »uziđe«, nego da najprije i siđe u donje dijelove zemlje? 10 Onaj koji siđe ujedno je onaj koji i uziđe nad sva nebesa, da ispuni sve. 11 I on je dao jedne za apostole, a druge za proroke, jedne za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje, 12 da se sveti usavrše za djelo služenja, na izgradnju Kristova tijela. 13 Tako ćemo svi stići do jedinstva vjere i spoznanja Sina Božjega, do savršena čovjeka, do uzrasta Kristove punine. 14 Ne budimo više mala djeca koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauka po zloći ljudi, po lukavstvu koje vodi u zabludu. 15 Držimo se istine u ljubavi i u svemu rastimo u onome koji je glava, Krist. 16 Od njega kao glave sve je tijelo sastavljeno i povezano svakom opskrbnom vezom, prema djelotvornosti odmjerenoj svakom pojedinom udu, te čini da tijelo raste i izgrađuje se u ljubavi.
Od Njega kao glave sve je tijelo sastavljeno… te raste i izgrađuje se u ljubavi.
Efežanima 4:16
ZABAVNO je gledati moga mlađeg unuka i njegova prijatelja kako igraju bejzbol. U toj vrsti bejzbola prilagođenog djeci igrači trče prema pogrešnoj bazi ili ne znaju što učiniti s loptom ako ju kojim slučajem uhvate. Kada bismo gledali igru profesionalnih igrača, te pogreške ne bi bile tako smiješne.
Za mlade je sportaše normalno da griješe – ne znaju što učiniti ili kako ne pogriješiti. Trude se i uče. Zato ih treniramo i strpljivo vodimo prema zrelosti. Veselimo se svakom njihovom uspjehu, osobito kada uspješno igraju kao momčad.
Nešto se slično događa u životu onih koji slijede Isusa. Pavao ističe da crkva treba ljude koji će »strpljivo podnositi jedni druge u ljubavi« (r. 2). I mi trebamo različite »trenere« (propovjednike, učitelje, duhovne mentore) koji će nam pomoći da napredujemo »do jedinstva vjere… do uzrasta Kristove punine« (r. 13).
Cilj slušanja propovijedi, podučavanja i uživanja u životu crkve je da rastemo u Kristu (r. 15). Svatko od nas nalazi se na tome putovanju. Zato jedni druge možemo ohrabrivati na putu do zrelosti u Isusu.
– Dave Branon
Zabavno je putovati ako putujemo zajedno.
24. studenoga
23. studenoga
21. studenoga