Zahvalnost
30. studenoga
Tri puta na dan padao je na koljena, obavljao je molitvu i slavio svojega Boga, kao što je bio činio i prije.
Daniel 6:11
Daniel 6:11
Baloni od sapunice
Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 4:7-18
7 Međutim, to blago imamo u zemljanim posudama da ova silna moć bude od Boga, a ne od nas. 8 U svemu smo pritisnuti nevoljama, ali nismo skršeni; zbunjeni smo, ali ne očajavamo; 9 progone nas, ali mi nismo zapostavljeni; obaraju nas, ali mi ne padamo. 10 Uvijek nosimo Isusovo umiranje na svom tijelu da se očituje i Isusov život na našemu tijelu. 11 Doista, mi se uvijek predajemo na smrt da se i život Isusov očituje na našem smrtnome tijelu. 12 Dakle, smrt djeluje u nama, a život u vama. 13 Pismo kaže: »Vjerovao sam, zato sam govorio.« Zato i mi, imajući isti duh vjere, vjerujemo pa govorimo. 14 Znamo da će onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas s Isusom uskrisiti i postaviti s vama. 15 Doista, sve je zbog vas da milost, umnožena zahvalom mnogih, služi na što veću Božju slavu.
16 Zato ne malakšemo, nego ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dan u dan. 17 Jer naša sadašnja laka nevolja donosi nam obilnu vječnu slavu koja sve nadvisuje. 18 Mi ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno.
16 Zato ne malakšemo, nego ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dan u dan. 17 Jer naša sadašnja laka nevolja donosi nam obilnu vječnu slavu koja sve nadvisuje. 18 Mi ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno.
Mi ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno.
2 Korinćanima 4:18
ŠETALI smo drvenom promenadom uz obalu Atlatic Cityja kada je pokraj nas protrčao dječak i mog muža Carla i mene zapljusnuo kišom balona od sapunice. Bio je to opuštajući i šaljivi trenutak inače teškog dana. Došli smo u grad posjetiti šogora koji je bio u bolnici i Carlovoj sestri pomoći obaviti zakazane liječničke preglede. Iskoristili smo kratki predah i prošetali se uz obalu pritisnuti problemima svoje obitelji.
A onda kiša balona – običnih balona od sapunice koje je nestašni dječak puhao u oceanski povjetarac – ali koji su za mene imali posebno značenje. Volim balone i u uredu imam bočicu da mi budu pri ruci kada zatrebam osmijeh i predah. Ti su me baloni od sapunice i nepregledni Atlantski ocean podsjetili na ono na što mogu računati: Bog je uvijek blizu. On je moćan. On se uvijek brine za mene. I On može i najmanja iskustva i najkraće trenutke iskoristiti da nam pomogne zapamtiti da je u teškim trenucima Njegova prisutnost kao ocean milosti.
Možda će nam se jednoga dana naši problemi činiti kao ti baloni od sapunice – prolazne sitnice u odnosu na vječnost, jer je »ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno« (r. 18).
Anne Cetas
Isus daje oazu milosti u pustinji nevolja.