Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 14:1-6

I kad odem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete gdje sam Ja.

Ivan 14:3

DOK smo u mrtvačnici stajali uz odar moga svekra, jedan od njegovih sinova stavio je tatin čekić pored njegovih sklopljenih ruku. Mnogo godina poslije, kada je umrla moja svekrva, netko od njezine djece u njezine je ruke stavio igle za pletenje. Te su nam tople geste pružile utjehu jer smo se sjetili koliko su se često tim predmetima koristili tijekom života.

Naravno, znali smo da ih neće trebati u vječnosti. Nismo se, poput drevnih Egipćana, zavaravali da će ih oruđe ili novac ili oružje zakopano s njima bolje pripremiti za sljedeći život. Znali smo da kad čovjek umre, ništa neće ponijeti sa sobom (Psalam 49:18; 1 Timoteju 6:7).

No i moj svekar i svakrva morali su učiniti neke pripreme za vječnost. To je pripremanje započelo mnogo godina prije, kada su uzvjerovali u Isusa kao svog Spasitelja.

Planiranje za vječni život ne može započeti u trenutku naše smrti. Svatko od nas mora pripremiti svoje srce. Treba prihvatiti dar spasenja koje nam je Isus omogućio svojom žrtvom na križu. U isto vrijeme i Bog radi pripreme: »Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam Ja« (Ivan 14:3, K. S.). Obećao je da će pripremiti mjesto gdje ćemo s Njim provesti vječnost.

Cindy Hess Kasper

Bog nam daje vremena – da se pripremimo za vječnost.