12 Potom stupi Salomon pred svom Izraelovom općinom pred Gospodnji žrtvenik i raširi svoje ruke. 13 Salomon je, naime, bio dao napraviti podnožje od mjedi i stavio ga nasred hramskoga trijema, pet lakata dugo, pet široko i tri visoko. I stade na nj i klekne na koljena pred svom Izraelovom općinom, raširi svoje ruke prema nebu 14 i pomoli se: »Gospodine, Bože Izraelov! Nijedan bog gore u nebu i dolje na zemlji nije ti jednak: čuvaš savez i milost svojim slugama, koji hode pred tobom čitavim srcem. 15 Ti si svojemu sluzi, mojemu ocu Davidu, ispunio što si mu bio obećao. Što si izrekao svojim ustima, to si ispunio djelom, kako dokazuje ovaj dan. 16 A sada, Gospodine, Bože Izraelov, drži svojem sluzi, mojemu ocu Davidu, i obećanje što si mu ga dao kad si rekao: Koliko je do mene ne će ti nikada nestati čovjeka koji bi sjedio na Izraelovu prijestolju! Samo tvoji potomci moraju svoje ponašanje učiniti takvim da bude po mojemu zakonu, kao što si ti hodio preda mnom. 17 Sada dakle, Gospodine, Bože Izraelov, daj da se obistini tvoje obećanje, što si ga dao svojemu sluzi Davidu! 18 A hoće li doista Bog stanovati na zemlji među ljudima? Eto, nebo i najviša nebesa ne mogu te obuhvatiti – koliko manje ova kuća koju sagradih. 19 Ali obazri se na molitvu svog sluge i na njegov vapaj, Gospodine, Bože moj: Čuj zaziv i molitvu koju ti upravlja tvoj sluga! 20 Daj da tvoje oči budu otvorene nad ovom kućom danju i noću, nad mjestom za koje si obećao: Moje će ime tamo stanovati! Čuj molitvu koju će na ovom mjestu obavljati tvoj sluga! 21 Čuj vapaj svojega sluge i svojega naroda Izraela kada se god mole na ovom mjestu. Usliši ga na mjestu gdje sjediš na prijestolju, u nebu, usliši ga i oprosti!