Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Pristati uz!
Pročitajte: knjiga Brojeva 13:26-32
26 Odoše kući i dođoše Mojsiju i Aronu i svoj općini sinova Izraelovih u Paransku pustinju, u Kadeš, podniješe izvještaj njima i svoj općini, i pokazaše im plodove zemlje. 27 A pripovijedali su im ovo: »Odosmo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista teče u njoj mlijeko i med. Evo to su plodovi otamo! 28 Ali narod što boravi u njoj jak je i gradovi su utvrđeni i veoma veliki. Vidjesmo ondje i Anakove sinove. 29 Amalečani prebivaju u pokrajini Negebu: Hetiti, Jebusejci i Amorejci stanuju u planini; Kanaanci prebivaju na moru i na obali Jordana.« 30 A da spriječi svaku ljutitu izjavu naroda protiv Mojsija, povika Kaleb: »Svakako pođimo gore i osvojimo je! Jer je možemo lako prevladati!« 31 Ali ljudi koji su bili išli s njim, izjaviše: »Nikako ne možemo ići protiv tog naroda. Jer je jači od nas.«
32 Tada iznesoše pred sinove Izraelove neistinu o zemlji koju su bili uhodili. Pripovijedali su: »Zemlja koju prođosmo i uhodismo jest zemlja koja ždere svoje stanovnike. Svi ljudi što ih tamo vidjesmo, neobično su veliki.
Pročitajte: knjiga Brojeva 14:20-2432 Tada iznesoše pred sinove Izraelove neistinu o zemlji koju su bili uhodili. Pripovijedali su: »Zemlja koju prođosmo i uhodismo jest zemlja koja ždere svoje stanovnike. Svi ljudi što ih tamo vidjesmo, neobično su veliki.
20 Gospodin odgovori: »Opraštam mu, kako si zamolio. 21 Ali tako ja živ bio, i tako sva zemlja bila puna slave Gospodnje, 22 svi oni ljudi koji vidješe moju slavu i sve čudesne znake, što sam ih učinio u Egiptu i u pustinji, a ipak me deset puta kušaše i mojega glasa ne poslušaše, 23 ne će nikada vidjeti zemlje što je zakletvom obećah njihovim ocima. Ne, nijedan od svih onih koji me prezreše, neće je vidjeti! 24 Samo svojega slugu Kaleba, koji pokaza drugi duh i posve pristade uza me, njega ću dovesti u zemlju u koju je već jednom stupio, i posjedovat će je njegovi potomci.
Samo svojega slugu Kaleba, koji pokaza drugi duh i posve pristade uza me, njega ću dovesti u zemlju u koju je već jednom stupio, i posjedovat će je njegovi potomci.
Brojevi 14:24
KALEB je bio strastvena osoba. On i Jošua bili su dio izvidničke skupine koja je otišla istražiti Obećanu zemlju i o tome su izvijestili Mojsija i narod. Kaleb je rekao: »Svakako pođimo gore i osvojimo je! Jer je možemo lako prevladati!« (Brojevi 13:30) No, desetorica su rekla da neće uspjeti. Usprkos Božjim obećanjima, oni su vidjeli samo prepreke (r. r. 31-33).
Zbog njih je narod postao malodušan i počeo gunđati, i sve je završilo s četrdeset godina lutanja pustinjom. Ali Kaleb nije odustao. Gospodin je rekao: »A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukčiji duh i jer mi bijaša poslušan, njega ću Ja dovesti u zemlju u koju je išao, i njegovi će je potomci zaposjesti!« (14:24, K. S.) Četrdeset i pet godina poslije Bog je održao obećanje kada je Kalebu, u dobi od 85 godina, predao grad Hebron »jer je naime on sam svom dušom dizao Gospodina, Boga Izraelova« (Jošua 14:14).
Mnogo stoljeća nakon toga učitelj Zakona upitao je Isusa: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?’ On mu odgovori: ‘Ljubi Gospodina svojega Boga svim svojim srcem, svom svojom dušom i svom svojom misli!’ To je najveća i prva zapovijed« (Matej 22:36-38). Takav je bio Kaleb.
David McCasland
Svakog smo dana pozvani na predanje Kristu.