Usprkos kušnjama
25. studenoga
Psalam 100:4
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Poslanica Efežanima 2:11-22
Tako, dakle, više niste tuđinci ni došljaci, nego ste sugrađani svetih i Božji ukućani.
Efežanima 2:19
MLADI je afrički izbjeglica imenom Steven čovjek bez domovine. Misli da je možda rođen u Mozambiku ili Zimbabveu. Nikada nije upoznao oca, a majka mu je umrla. Bježeći od građanskog rata, putovala je iz zemlje u zemlju i živjela je poput lutalice. Bez osobnih isprava kojima bi dokazao mjesto rođenja, Steven je ušao u britansku policijsku postaju i zatražio da ga uhite. Zatvor mu se činio boljim od života na ulici, bez ikakvih prava i pogodnosti koje pruža državljanstvo.
Kada je pisao pismo Efežanima, Pavao je imao na umu nedaće života bez domovine. Njegovi čitatelji, vjernici nežidovskog podrijetla znali su kako je biti stranac i pridošlica (r. 12). Tek kada su se pouzdali u Krista (1:13) iskusili su što znači pripadati Kraljevstvu nebeskom (Matej 5:3): da vas poznaje i brine se o vama Otac kojega je Krist došao objaviti (Matej 6:31-33). No Pavao je shvatio da, kako prošlost nestaje iz vidokruga, zbog kratkoće pamćenja zaboravljamo da je nada novi standard, dok je beznađe stara stvarnost.
Neka nam Bog pomogne živjeti u sigurnosti da svakoga dana znamo da to što imamo kao članovi Njegove obitelji, imamo po vjeri u Isusa Krista i da razumijemo prava i pogodnosti toga što imamo dom u Njemu.
– Mart DeHaan
Nada najviše znači onima koji su živjeli bez nje.
25. studenoga
24. studenoga
23. studenoga
21. studenoga