Duhovna stvarnost

Ne… ti

by · Published · Updated

Pročitajte: Prva knj. Ljetopisa 17:1-4,16-25

1 Kad se David bio uselio u svoju palaču, reče proroku Natanu: »Evo, ja stojim u palači od cedrovine, a kovčeg Gospodnjega saveza stoji pod šatorskim pokrovom.«
2 Natan odgovori Davidu: »Izvedi sve što ti je u srcu! Jer je Gospodin s tobom.«
3 Ali još iste noći dođe riječ Gospodnja Natanu: 4 »Idi, reci mojemu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: Ne ćeš mi ti graditi palaču da u njoj stanujem.

16 ode kralj David, pade pred Gospodinom i pomoli se: »Tko sam ja, Gospodine, Bože moj? Što je moja kuća da si me doveo dovle? 17 I nije ti to još bilo dosta, Bože! Ti si, štoviše, kući svog sluge dao obećanja za daleka vremena. Ti si postupao sa mnom kao s velikim čovjekom, Gospodine, Bože moj! 18 Što će ti još David kazati o slavi kojom si obasuo svog slugu? Ta ti znaš svojega slugu, 19 Gospodine. Zbog svojega sluge i po svojemu srcu učinio si sve ovo veliko i objavio si sve ovo sjajno. 20 Gospodine, tebi nitko nije jednak! Osim tebe nema Boga po svemu što čusmo svojim ušima. 21 Gdje je narod na zemlji kao tvoj Izraelov narod, radi kojega je Bog došao, da ga iskupi sebi za narod, da pribavi tebi ime velikim i čudesnim djelima i da ispred tvog naroda, što si ga izbavio iz Egipta, protjera druge narode? 22 Ti si sebi odredio svoj narod Izraela za sva vremena kao narod, i ti si, Gospodine, postao njihov Bog! 23 Pa daj, Gospodine, da se obećanje što si ga dao svom sluzi i njegovoj kući ispuni za sva vremena, i učini što si rekao! 24 Kad se ono ispuni, tvoje će ime biti veliko dovijeka, i govorit će se: Gospodin nad vojskama jest Bog Izraelov, jest Bog u Izraelu, i kuća tvojega sluge Davida stajat će pred tobom. 25 Jer ti si, Bože moj, objavio svomu sluzi da ćeš mu sagraditi kuću. Zato se tvoj sluga usudi upraviti ti tu molitvu.

Pa daj, Gospodine, da se obećanje što si ga dao… ispuni… Kad se ono ispuni Tvoje će ime biti veliko dovijeka.

1 Ljetopisa 17:23,24

DAVID je nacrtao planove. Projektirao namještaj. Prikupio materijal. Sve dogovorio (pročitajte 1 Ljetopisa 28:11-19). No prvi hram izgrađen u Jeruzalemu je Salomonov hram, ne Davidov. Bog je rekao Davidu: »Ne ćeš mi ti graditi palaču da u njoj stanujem« (17:4) i odabrao je njegova sina Solomona da sagradi Hram. Davidov je odgovor bio hvalevrijedan. Usredotočio se na ono što će Bog učiniti, a ne na ono što on neće učiniti (r. r. 16-25). I dalje je bio zahvalan. Učinio je sve što je mogao. Sada je bio Salomonov red (1 Ljetopisa 22).

Biblijski je tumač James G. McConville napisao: »Često ćemo biti u situaciji da moramo prihvatiti da posao koji bismo rado napravili, u smislu kršćanske službe, nije ono za što smo najbolje opremljeni, i nije to ono na što nas je Bog pozvao. Možda će to, kao u Davidovu slučaju, biti pripremanje za nešto još veličanstvenije.«

David je tražio Božju slavu, ne svoju. Učinio je sve što je mogao za Božji hram. Postavio je solidne temelje za onoga koji će nakon njega dovršiti posao. Učinimo i mi isto. Prihvatimo zadaću za koju nas je Bog odabrao i služimo mu zahvalna srca! Naš Bog radi nešto »još veličanstvenije.«

– Poh Fang Chia

Bog može prešutjeti zašto nešto radi, ali On nikada ništa ne radi bez raloga.