Pročitajte: Knjiga Izlaska 23:10-13

Šest dana radi svoje poslove, ali sedmi dan svetkuj.

Izlazak 23:12

JEDNOG sam dana stajala pokraj potoka koji žuboreći krivuda sjevernim dijelom Londona u kojemu živim i uživala u ljepoti koju unosi u naše inače napučeno naselje. Bila sam opuštena dok sam gledala vodu kako prelazi preko malih kaskada i slušala cvrkut ptica. Zastala sam i zahvalila Gospodinu na tome što nam pomaže pronaći spokoj.

Sam je Gospodin ustanovio Šabat kao vrijeme odmora i obnove – za svoj narod na drevnom Bliskom Istoku, jer je želio da napreduju. Kao što vidimo u Knjizi Izlaska, On im nalaže da obrađuju svoju zemlju šest godina, a sedme ju godine puste »da počine« (r. 11). Jednako tako da rade šest dana, a sedmog se odmaraju. Po načinu života koji im je Bog odredio, Izraelski se narod razlikovao od drugih naroda. No to se nije odnosilo samo na njih nego je i strancima i robovima u njihovim domaćinstvima bilo dopušteno slijediti taj obrazac.

Sedmome danu možemo pristupiti s očekivanjima i kreativno, veseliti se prigodi da štujemo Boga i radimo ono što hrani našu dušu, ovisno o tome što nas veseli. Neki će uživati u nekom od sportova; neki će raditi u vrtu; neki će objedovati s prijateljima ili obitelji; neki će poslije ručka odspavati.

Kako možemo iznova otkriti ljepotu i bogatstvo odvajanja jednoga dana za odmor ako nam to nedostaje u života?

– Amy Boucher Pye

U našoj je vjeri i služenju odmor jednako važan kao rad.