Nacionalno blago
Pročitajte: Evanđelje po Mateju 21:12-16
Moja kuća neka se zove kuća molitve!
A vi načiniste od nje razbojničku spilju.«
14 Dođoše u Hram k njemu slijepi i hromi, i iscijeli ih. 15 Kad vidješe svećenički glavari i pismoznanci čudesa što ih učini i djecu što su vikala u Hramu: »Hosana Davidovu sinu!«, razljutiše se 16 i rekoše mu: »Čuješ li što ovi viču?« Isus im odvrati: »Da. Zar niste nikad čitali:
Iz usta djece i dojenčadi
navješćuješ svoju hvalu?«
Hosana Davidovu sinu… koji dolazi u ime Gospodnje!
Matej 21:9
KADA je jedan oglašivač promijenio detalj na slici mramorne skulpture Michelangelova biblijskog junaka Davida, povjesničari umjetnosti žestoko su prosvjedovali. Prikazati Davida s vojničkom puškom prebačenom preko ramena (umjesto praćke) bilo je svetogrđe – »kao da ga je razbio čekićem ili nešto još gore«, rekao je ministar kulture.
U Jeruzalemu prvoga stoljeća Davida su pamtili kao pastira-pjesnika i vojnika-kralja. Bio je njihova najdraža uspomena i najveća nada. Proroci su prorekli da će Davidov potomak konačno pobijediti neprijatelje Izraela. Stoljećima poslije, kada je mnoštvo prihvatilo Isusa kao Sina Davidova (r. r. 6-9), očekivali su da će dići ustanak i protjerati rimske okupatore. Umjesto toga Isus je prevrnuo stolove mjenjača novca i klupe trgovaca golubova kako bi dom Njegova Oca ponovo bio kuća molitve za sve narode. Izraelski su vođe bili bijesni. Ovo nije Mesija i Davidov sin kakva su očekivali. I da toga nisu bili svjesni, pozvali su rimske krvnike da čekićem zabiju čavle u noge i ruke Izraelova ponosa. Umjesto da ih zaustavi, Isus je dopustio da Ga podignu na stup srama – izranjavana i ponižena. Samo će im po uskrsnuću biti jasno da je pravi Sin Davidov porazio svoje neprijatelje s ljubavlju i pozvao djecu svih naroda da govore o tome.
– Mart DeHaan
Isus pokazuje da je Bog uvijek bolji od naših očekivanja.