Pročitajte: Evanđelje po Marku 9:14-29
14 Kad dođoše k učenicima, vidješe veliko mnoštvo naroda oko njih i pismoznance u prepirci s njima. 15 Čim ga ugleda sav narod, bio je posve iznenađen, pohrli k njemu i pozdravi ga. 16 On ih upita: »O čemu se prepirete s njima?« 17 Jedan mu iz naroda odgovori: »Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina; on je opsjednut od nijemoga duha. 18 Kad ga uhvati, nateže ga tamo i amo. Onda se pjeni, škripi zubima i legne ukočen. Zamolih tvoje učenike da ga istjeraju; ali oni ne mogoše.« 19 On im odvrati: »O, nevjerni rode! Kako ću još dugo biti s vama? Dovedite ga k meni!« 20 Dovedoše ga k njemu. Čim ga duh ugleda, stade natezati dječaka tamo i amo. On pade na zemlju, stade se valjati i pjeniti. 21 Tada Isus upita njegova oca: »Kako već dugo to ima?« On odgovori: »Od djetinjstva. 22 Često ga je već bacao u oganj i u vodu da ga pogubi. Ako ti što možeš, smiluj nam se i pomozi nam!« 23 Isus mu odvrati: »Što se tiče mogućnosti, sve je moguće onome koji vjeruje.« 24 Odmah povika dječakov otac sa suzama: »Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!« 25 Kad vidje Isus da se narod sve više stječe, zaprijeti nečistome duhu i reče mu: »Duše nijemi i gluhi! Ja ti zapovijedam: izađi iz njega i ne vraćaj se više nikada u njega!« 26 Povikavši i izmrcvarivši ga, izađe. Ležao je kao mrtav tako da su mnogi rekli: »Mrtav je.« 27 Isus ga uhvati za ruku i uspravi ga. Tada on ustade. 28 Kad je došao u kuću, upitaše ga njegovi učenici nasamo: »Zašto ga mi ne mogosmo istjerati?« 29 Odgovori im: »Ova se vrsta može istjerati samo molitvom!«
… sve je moguće onome koji vjeruje.«
Marko 9:23
USRED noći nazvala me je prijateljica koja je teško podnosila terapiju nakon što je oboljela od karcinoma. Duboko potresena njezinim nekontroliranim jecajima, ubrzo sam i sama počela plakati i moliti se u sebi. Što da učinim, Gospodine?
Od njezinih jauka stisnulo mi se srce. Nisam mogla zaustaviti njezinu bol, popraviti situaciju ni pronaći bar jednu suvislu riječ ohrabrenja. Ali znala sam tko može. I dok smo zajedno plakale, u molitvi sam šapatom ponavljala: »Isuse. Isuse. Isuse«. Njezini jauci su postali tiši. Povremeno je uzdahnula i disala je smirenije. A onda sam začula glas njezina supruga: »Zaspala je. Nazvat ćemo sutra.« Spustila sam slušalicu, stavila glavu na jastuk i nastavila se moliti kroz suze.
Apostol Marko piše o ocu koji je želio pomoći svojemu sinu pa ga je doveo Isusu. Nije bio siguran da On to može (r. r. 17,20-22) i u suzama povikao: »Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!« (r. 24) Otac i sin iskusili su slobodu, nadu i mir kada je Isus zapovijedio nečistome duhu da iziđe (r. r. 25-27).
Kad oni koje volimo pate, prirodno je da želimo učiniti prave stvari i reći savršene riječi. Ali Krist je jedini koji zaista može pomoći. Kada zazovemo Isusovo ime, On nas može osposobiti da vjerujemo i oslonimo se na snagu Njegove prisutnosti.
– Xochitl Dixon
Isusovo ime je moćna molitva koja nas vodi u Njegovu svemoćnu prisutnost.
