³² Kad su izlazili, namjeriše se na čovjeka iz Cirene imenom Šimuna. Njega natjeraše da mu ponese križ. ³³ Tako stigoše na mjesto koje se zove Golgota, kosturnica. ³⁴ Ondje mu dadoše vino pomiješano sa žuči. On okusi, ali ne htjede piti. ³⁵ Tada ga pribiše na križ i razdijeliše ždrijebom među se njegove haljine. ³⁶ Onda su sjeli i čuvali ga. ³⁷ Povrh njegove glave pričvrstiše natpis s oznakom njegove krivnje: »Ovo je Isus, židovski kralj.« ³⁸ Zajedno s njim bila su razapeta dva razbojnika, jedan s desne, drugi s njegove lijeve. ³⁹ Oni koji su prolazili hulili su na nj, mahali glavom ⁴⁰ i govorili: »Ti si htio razvaliti Hram i u tri ga dana opet sagraditi; spasi samoga sebe! Ako si Božji Sin, siđi s križa!« ⁴¹ Isto su se tako rugali i svećenički poglavari zajedno s pismoznancima i starješinama i govorili: ⁴² »Drugima je pomogao, sebi samomu ne može pomoći. Ako je Izraelov kralj, neka siđe sad s križa, i vjerovat ćemo u njega. ⁴³ On se je uzdao u Boga; neka ga sad izbavi, ako mu je po volji! Jer je govorio: Ja sam Božji Sin!« ⁴⁴ Tako su mu se isto rugali i razbojnici koji su bili s njim razapeti.
⁴⁵ Od šeste do devete ure nastade tama po svoj zemlji. ⁴⁶ Oko devete ure Isus povika iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?«, to jest: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« ⁴⁷ Neki od onih što su stajali ondje čuli su to i rekli: »Zove Iliju.« ⁴⁸ Odmah otrča jedan od njih, natopi spužvu octom, natače je na trsku i dade mu da pije. ⁴⁹ Drugi su rekli: »Čekaj da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« ⁵⁰ Opet povika Isus jakim glasom i ispusti duh.