Odlučimo odlučiti
Zato ne sudimo više jedni drugima; nego više mislite
na to da ne postavljate bratu spoticanja ili sablazni!
Rimljanima 14:13
OD 1975. nisam donosila nikakve novogodišnje odluke. Nisam trebala niti jednu novu – još uvijek radim na starima poput ovih: svakoga dana napisat ću barem kratku bilješku u svoj dnevnik; potrudit ću se redovito čitati Bibliju i moliti se; mudro ću koristiti vrijeme; nastojat ću svoju sobu održavati čistom (to sam odlučila dok još nisam imala kuću).
No, početkom ove godine dodala sam odluku koju sam pročitala u Pavlovom pismu vjernicima u Rimu: »Zato ne sudimo više jedni drugima; nego više mislite na to da ne postavljate bratu spoticanja ili sablazni!« (r. 13) Iako je ta odluka vrlo stara (oko 2000 godina), trebamo ju obnavljati svake godine. Poput vjernika u Rimu, i danas vjernici smišljaju pravila za druge i uporno od njih traže poslušnost pravilima ponašanja i vjerovanju o kojima u Bibliji piše malo ili ništa.
Sve što izaziva spoticanje otežava Isusovim sljedbenicima da nastave put vjere koji im je Isus došao pokazati – »da se opravdavamo vjerom u Krista, a ne djelima Zakona« (Galaćanima 2:16). Da bi nam bilo oprošteno, trebamo samo vjerovati u Isusovu smrt i uskrsnuće.
Proslavit ćemo tu radosnu vijest o Kristu u godini koja je tek započela odlučimo li ne raditi ništa zbog čega bi se netko mogao spotaknuti ili sablazniti.
– Julie Ackerman Link
Vjera su ruke koje primaju Božji dar,
a zatim su noge koje hodaju s Bogom.
Poslanica Rimljanima 14:1-13
1 Slaboga u vjeri primajte lijepo, ali ne osuđujte mišljenja. 2 Jedan naime vjeruje da smije sve jesti, a onaj koji je slab jede povrće. 3 Neka onaj koji jede ne prezire onoga koji ne jede, a onaj koji ne jede neka ne osuđuje onoga koji jede, jer ga je Bog primio. 4 Tko si ti da sudiš tuđemu sluzi? On svojemu gospodaru stoji ili pada; a stajat će jer ga Gospodin može podignuti. 5 Jer jedan razlikuje dan od dana, a drugi smatra sve dane jednakima: svatko neka je uvjeren za svoje mišljenje! 6 Onaj koji pazi na dan, zbog Gospodina pazi; i koji jede, zbog Gospodina jede, jer zahvaljuje Bogu. I koji ne jede, zbog Gospodina ne jede te zahvaljuje Bogu. 7 Doista, nijedan od nas ne živi samomu sebi, i nijedan ne umire samomu sebi. 8 Jer ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Ako dakle živimo, ili ako umiremo, Gospodnji smo. 9 Krist je zato umro i oživio da zavlada i mrtvima i živima. 10 A, ti, zašto osuđuješ svojega brata? Ili zašto prezireš svojega brata? Jer svi ćemo stajati pred Božjim sudom. 11 Pisano je naime: »Tako ja živ bio, govori Gospodin, meni će se pokloniti svako koljeno, i svaki će jezik slaviti Boga.« 12 Tako će dakle svatko od nas dati Bogu račun za sebe. 13 Zato ne sudimo više jedni drugima; nego više mislite na to da ne postavljate bratu spoticanja ili sablazni!