Gdje žive naši strahovi?
Ali kada se uplašim, ja se u Tebe uzdam.
Psalam 56:4
TIJEKOM dvanaest godina braka supruga i ja smo prolazili kroz razdoblja ushićenja i dubokih razočaranja u nastojanju da imamo djecu. Prijatelj mi je pokušao »objasniti« kako Bog na to gleda. »Možda On zna da ćeš biti loš otac«, rekao mi je. Naime, znao je da je moja majka imala tešku narav.
A onda smo uoči Božića 1988. saznali da ćemo dobiti dijete! Tada me je počeo progoniti strah od neuspjeha.
Sljedećeg kolovoza Kathryn se pridružila našoj obitelji. Dok su se liječnik i sestra bavili mojom ženom, Kathryn je počela plakati. Pružio sam ruku da ju utješim, a njezini su mali prstići obuhvatili moj prst. Tog me je trenutka preplavio Duh Sveti i uvjerio me u ono u što sam tek odnedavno sumnjao – da ću voljeti tu malu djevojčicu!
I udovicu iz Sarepte proganjale su sumnje. Kad joj se sin razbolio, u očaju je zavapila Bogu: »Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!« (1 Kraljevima 17:18 K. S.) No, On je imao druge planove.
Služimo Bogu koji je moćniji od naših strahova i želi nam oprostiti, voljeti nas i ukloniti jaz koji nastaje između nas i Njega. Bog je tamo gdje žive naši strahovi.
– Randy Kilgore
Ne boj se jer s tobom Spas je uvijek gle!
Zaštita je tvoja, pouzdanje sve.
I u noćnoj tami i kad sunce sja, nek’ ti je utjeha,
Gospod te ne ostavlja.
Ljubav pliva protiv struje lažnih strahova.
Prva knjiga o Kraljevima 17:17-24
17 Poslije toga dogodi se da se je razbolio sin žene kojoj je pripadala kuća. Kako je njegova bolest postala teška, tako da je izdahnuo dušu, 18 reče ona Iliji: »Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Ti si samo došao k meni da u pamet dozoveš moje grijehe i da mi umoriš sina?« 19 On joj odgovori: »Daj mi svog sina!« Uze ga tad iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu, u kojoj je stanovao, i položi ga na svoju postelju. 20 Tada se pomoli Gospodinu ovako: »Gospodine, Bože moj, hoćeš li doista tako ucviliti udovicu kod koje sam gost, da joj umoriš sina?« 21 Nato se ispruži triput nad dječakom i pomoli se glasno Gospodinu: »Gospodine, Bože moj, daj ipak da se dječakov život opet u njega vrati!« 22 I Gospodin usliši Ilijin vapaj. Život se dječakov opet u njega vrati, i posta živ. 23 I Ilija uze dječaka, iznese ga iz gornje sobe u kuću i preda ga njegovoj majci i reče: »Evo, tvoj sin opet živi!« 24 Tada žena reče Iliji: »Sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istinita.«