Veliki stvoritelj – iscjelitelj
Zahvaljujem Ti što sam predivno i čudesno stvoren.
Psalam 139:14
PRIJE nekoliko godina doživio sam ozbiljnu nezgodu na skijanju: puknuo mi je mišić lijeve noge. Liječnik mi je rekao da je to uzrokovalo jako unutarnje krvarenje, što je dodatno pogoršalo stvar. Oporavak je bio vrlo spor, ali tijekom tog vremena čekanja počeo sam se diviti našem velikom Stvoritelju (pročitajte Kološanima 1:16).
U životu sam oštetio nekoliko branika na automobilu i razbio dosta posuđa. Ostalo je razbijeno. No, s mojom nogom nije bilo tako. U trenutku kad je mišić puknuo, započeo je unutarnji proces izlječenja. Skriveno od pogleda, duboko u mojoj nozi, ‘iscjelitelji’ koje je Bog tako čudesno stvorio, popravljali su moj puknuti mišić. Nije prošlo dugo i ja sam ustao, hodao i trčao s potpuno novih razumijevanjem onoga što je psalmist mislio kad je rekao da »sam predivno i čudesno stvoren« (r. 14).
Ponekad trebamo nešto poput ozljede ili bolesti da nas podsjeti na to kako je naše tijelo čudesno stvoreno. Zato sljedeći put kad doživite nešto neželjeno i bolno – nije bitno koji je uzrok – usmjerite pozornost na Isusovu predivnu ljubav i dopustite Mu da uzdigne vaše srce u zahvalno štovanje, usprkos boli!
– Joe Stowell
Slavljenje velikog Stvoritelja započinje zahvalnim srcem.
Psalam 139:1-16
1 Gospode, ti me proničeš i poznaješ. 2 Ti znaš kad sjednem i ustanem; izdaleka ti poznaješ misao moju. 3 Moje hodanje i počivanje ti odmjeravaš, svi moji putovi tebi su znani. 4 Još mi ni riječ na jeziku nije došla, a ti je, Gospode, već poznaješ. 5 Straga i sprijeda ti me okružuješ i stavljaš na mene svoju ruku. 6 Odveć je čudesno to znanje za mene, preveć visoko da bih ga shvatio. 7 Kamo da odem od duha tvojega? Kamo da od tvog lica pobjegnem? 8 Ako na nebo uziđem, ti si tamo; ako se spustim u Podzemlje, gle, i ondje si. 9 Ako uzmem krila zore i nastanim se moru na kraj, 10 i ondje bi me ruka tvoja pratila, i tvoja desnica bi me prihvatila. 11 I ako kažem: »Jest, nek me tmina zastre, nek svjetlo oko mene noć postane«, 12 ali ni tmina tebi nije tamna, noć je svijetla kao dan, tmina je za tebe kao svjetlo. 13 Jer ti si stvorio moje bubrege, satkao me u krilu moje majke. 14 Zahvaljujem ti što sam predivno i čudesno stvoren; veoma su čudesna tvoja djela; sasvim poznaješ dušu moju. 15 Kosti moje ne bijahu ti skrivene kad nastajah u tajnosti, otkan u dubinama zemlje. 16 Oči me tvoje vidješe kao zametak; u knjizi su tvojoj zapisani svi moji dani, što su bili unaprijed određeni, kad još ne bijaše ni jednoga.