Kako je mnogo mojih neprijatelja, Gospode, kako je mnogo onih koji su ustali protiv mene!

Psalam 3:2

PRIJATELJICA mi je pružila čašu vode i rekla da ju pridržim. Što sam ju dulje držala, činila mi se težom. Nakon nekog vremena ruke su me počele tako boljeti da sam odložila čašu na stol. »Naučila sam da je zabrinutost kao držanje čaše«, rekla je. »Što se dulje brinem o nečemu, to mi je teže; moji me strahovi sve više pritišću.«

Kralj David dobro je znao što je strah. Cijeli mu se život okrenuo naglavačke. Njegov sin Abšalom preoteo mu je naklonost izraelskog naroda i pokušao mu preoteti prijestolje. David nije znao tko mu je odan, a tko je protiv njega. Bijeg mu se činio jedinim rješenjem. Svojim je slugama zapovijedio: »Ustajte! Bježimo! Jer inače ne ćemo pobjeći od Abšaloma« (2 Samuelova 15:14). U psalmu koji je David vjerojatno napisao dok je spašavao živu glavu, čitamo: »Zavapio sam iza glasa Gospodu i On mi je odgovorio sa svoje svete gore« (Psalam 3:5). David je u nevolji zatražio Božju pomoć i Bog mu je bio milostiv – vratio ga je na prijestolje.

Mnogo je briga koje nas pritišću svakoga dana. Učinimo što i David. Zavapimo Bogu i On će nam pomoći u nevolji.

– Anne Cetas

U sebe da se uzdamo

ubrzo bismo pali

kad uz nas ne bi bio On,

od Boga nam poslani.

Brige su teret koji Bog nije zamislio da nosimo sami.