Živi mostovi
Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina, kome je uzdanje Gospodin!
Jeremija 17:7
STANOVNICI Cherrapunjije, sjeveroistočnog dijela Indije, izmislili su jedinstveni način prelaska brojnih rijeka i potoka u svojoj zemlji. Grade mostove tako da isprepliću korijenje gumenog fikusa koje se širi po površini zemlje. Da nastanu ti »živi mostovi«, prođe između 10 i 15 godina, nakon čega su iznimno čvrsti i mogu trajati stotinama godina.
U Bibliji piše da je čovjek koji se pouzdaje u Boga »kao drvo posađeno kraj vode, koje k potoku pruža svoje korijenje« (r. 8). Takvo stablo može podnijeti visoke temperature zato što njegovo korijenje ima dovoljno hrane. Ono i za suše donosi rod.
Poput čvrsto ukorijenjenog stabla, ljudi koji se pouzdaju u Boga i u najtežim okolnostima imaju osjećaj stabilnosti i svježine. Naprotiv, ljudi koji se pouzdaju u ljude često se osjećaju nesigurnima. Za njih u Biblliji piše da su »kao grm u pustari. On ne doživi da mu je dobro« (r. 6). Tako je i s duhovnim životom ljudi koji su otišli od Boga.
Gdje je naše korijenje? Jesmo li »ukorijenjeni i nazidani u Njemu i utvrđeni vjerom« (Kološanima 2:7)? Jesmo li most kojim drugi dolaze k Bogu? Ako smo upoznali Krista, svjedoci smo ove istine: »Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina« (Jeremija 17:7).
– Jennifer Benson Schuldt
Ni najveće nevolje ne mogu srušiti čovjeka koji je ukorijenjen u Bogu.
Jeremija 17:5-10
5 Ovako veli Gospodin: »Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka; na čovjeka se oslanja čije se srce odvraća od Boga! 6 On je kao grm u pustari. On ne doživi da mu je dobro. On stoji u suhoj pustinji, u slanoj zemlji, u kojoj se ne stanuje. 7 Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina, kome je uzdanje Gospodin! 8 On je kao drvo posađeno kraj vode, koje k potoku pruža svoje korijenje. Ono se ne treba ništa bojati kada dođe žega. Njegovo lišće ostaje zeleno; u sušnoj godini nema nikakve potrebe. Ne prestaje donositi plod. 9 Lukavo je srce više nego išta podmuklo. Tko da ga shvati? 10 Ja, Gospodin, istražujem srce, ispitujem bubrege, da naplatim svakome prema njegovim putovima, kako zaslužuju njegova djela.«