Kad se život očitovao
4. prosinca
1 Ivanova 1:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Job 39:19-25
19 Jesi li ti dao konju snagu,
jesi li mu ukrasio vrat grivom?
20 Hoćeš li ga uplašiti kao skakavca?
Njegovo krasno dahtanje – kako je strašno!
21 Kopa zemlju, veseo je od snage,
nasrće na oružje;
22 ruga se strahu, ne plaši se
i ne uzmiče ispred mača.
23 Zvekće nad njim tobolac,
sijeva koplje i sulica.
24 On ljutito topoće i kopa zemlju,
i ne zadrži ga kad zatrubi bojna truba.
25 Svaki put kad zatrubi, on zahrže: »Ih-ih-ih!«
Izdaleka već nanjuši boj,
gromki glas vođâ, bojnu viku.
Zahvaljujem Ti što sam predivno i čudesno stvoren.
Psalam 139:14
ZAMISLITE na trenutak snagu, ljepotu i veličanstvenost galopirajućeg konja – visoko uzdignuta glava, griva koja vijori na vjetru i noge koje skladno rade da bi postigle brzinu, snagu i poletnost.
Konj je prekrasan primjer veličanstvenosti Božjega stvaranja. Bog ga nije stvorio samo zato da bismo mu se divili i uživali u njemu nego i da nas nadopunjuje (pročitajte Job 39). Dobro uvježbani konj nazamjenjiv je kada trebamo odvažna druga. Naime, na konjima su vojnici neustrašivo jurišali u bitku (r. r. 24,25).
Iako je Bog iskoristio sve stvorenje da Joba pouči o svojoj suverenosti, čitajući ovaj odlomak možemo se podsjetiti vlastite vrijednosti u Božjem svijetu. Nismo stvoreni samo kao lijepa stvorenja sa zadaćom nego kao bića stvorena na sliku Božju. Snaga konja je zadivljujuća, ali vrijednost svakog čovjeka nadmašuje sva ostala stvorenja.
Bog nas je stvorio jedinstvenima da bismo imali zajedništvo s Njime i da bismo zauvijek živjeli s Njim. I dok veličamo Boga zbog ljepote prirode, iskažimo mu i strahopoštovanje. Recimo: »Zahvaljujem Ti što sam predivno i čudesno stvoren« (Psalam 139:14).
– Dave Branon
Dijete sam Božje, sigurno znam,
zato na zemlji već sretan sam.
Od svih Božjih stvorenja samo ljudi mogu imati jedinstvo s Kristom.
4. prosinca
2. prosinca
30. studenoga