Podignite ruku
Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 4:7-15,28-30
7 Tada dođe žena Samarijanka zahvatiti vode. Isus je zamoli: »Daj mi da se napijem!« 8 – Njegovi su učenici naime bili otišli u grad kupiti hrane – 9 Žena mu Samarijanka odvrati: »Kako možeš ti, Židov, tražiti od mene, žene Samarijanke, da se napiješ?« – Židovi naime ne održavaju veze sa Samarijancima. – 10 Isus joj odgovori: »Kad bi ti znala Božji dar i onoga tko ti govori: Daj mi da se napijem! – ti bi ga zamolila, i on bi ti dao vodu živu.« 11 Žena mu odvrati: »Gospodine, nemaš čim ni zahvatiti, a studenac je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu živu? 12 Jesi li ti veći od našega oca Jakova koji nam dade ovaj studenac, i sam je pio iz njega, i njegovi sinovi, i njegova stoka?« 13 Isus joj odgovori: »Svaki koji pije ove vode, opet će ožednjeti. 14 A tko pije vode koju ću mu ja dati, ne će ožednjeti dovijeka. Nego voda što ću mu ja dati, bit će u njemu izvor vode što teče u vječni život.« 15 Tada ga žena zamoli: »Gospodine, daj mi te vode, da ne ožednim više i da ne dolazim ovamo po vodu.«
28 Žena ostavi svoj krčag, ode u grad i reče ljudima: 29 »Dođite! Vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila! Da nije to Mesija?« 30 Tada izađoše iz grada i dođoše k njemu.
Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet zato da osudi svijet, nego da se svijet po Njemu spasi.
Ivan 3:17
ZBOR svetog Olafa iz Northfilda iz Minnesote poznat je po predivnom pjevanju. Jedan od razloga njihove izvrsnosti je odabir pjevača. Kandidate ne odabiru samo zbog toga što dobro pjevaju nego i zbog toga kako zvuče kao cjelina. Drugi je razlog taj što su se svi složili da im zbor bude na prvome mjestu i što su prihvatili strogi raspored vježbanja i nastupanja.
Jedna od stvari koja me kod njih jako zbunjuje je ta što se događa na probama. Kad god netko od pjevača pogriješi, podigne ruku. Umjesto da pogrešku nastoje sakriti, oni upozoravaju na nju! To dirigentu omogućuje da pomogne svakomu od njih popraviti ono u čemu griješi i povećava vjerojatnost da izvedba na nastupu bude besprijekorna.
Mislim da je Isus promicao takvo društvo kada je Nikodemu rekao da je Bog poslao svoga Sina na svijet da ga spasi, a ne da ga osudi (r. 17). Ubrzo nakon tog razgovora Isus je susreo Samarijanku na studencu. Olakšao joj je da prizna neuspjeh time što joj je obećao bolji način života u kome će moći uživati u Njegovu oproštenju (pročitajte Ivan 4).
Kao članovi Kristova tijela na zemlji ne trebamo se bojati priznati svoje pogreške, već u njima vidjeti priliku da zajedno iskusimo i uživamo u Božjem opraštanju.
– Julie Ackerman Link
Ne možemo zaboraviti svoje grijehe dok se nismo suočili s njima.