Pjesma našega života

09 listopad 2015Pročitajte: Job 29:1-6

1 Nato nastavi Job svoj govor ovako:
2 Ah, da bi ipak bilo sa mnom
kako je to bilo još prije nekoliko mjeseci,
u danima kad me Bog štitio!
3 Kad mi je nad glavom sjala njegova svjetiljka,
i njegovo me svjetlo vodilo kroz tminu!
4 Kako sam bio u vremenu svoje mlade snage,
kad je Bog još zaštićivao moj šator,
5 kad je Svemogući još bio sa mnom,
a moja se djeca skupljala oko mene!
6 Kad sam prao noge u kajmaku,
i stijena mi izlijevala potoke ulja!

Pročitajte: Job 30:1-9

1 A sada me ljudi ismijavaju,
oni koji su danima mlađi od mene,
čije ovce ne bih bio stavio sa psima svojega stada.
2 A na što bi mi i bila snaga njihovih ruku?
Sav im je mozak ispijen.
3 Od oskudice i gladi istrošeni su,
jer glođu suhu zemlju;
pusta pustinja je njihova mati.
4 Oni beru lobodu po pustarama
i smrekovo korijenje za hranu.
5 Iz naroda ih izgone,
viču na njih kao na lupeže.
6 Po stražnjim uvalama moraju stanovati,
po jamama u zemlji i u klisurama.
7 Riču po grmovima,
skupljaju se među trnjem.
8 Trulo smeće, gadan skot,
bičem istjerani iz zemlje.
9 I njima sam sada postao poruga
i služim im kao poslovica.

Jer mi je Gospodin pobjeda i pjesma!

Izaija 12:2

SKLADBU koja nas je dirnula svatko od nas čuje drukčije. Skladatelj ju čuje u skrovitosti svoje mašte. Publika ju čuje svojim osjetilima i osjećajima. Članovi orkestra ju najjasnije čuju u zvuku instrumenta koji im je najbliži.

U izvjesnom smislu mi smo članovi Božjega orkestra. Često čujemo samo glazbu onih koji su nam najbliži. Zato što ne čujemo cjelovitu izvedbu, nalik smo Jobu koji jadikuje: »I njima sam sada postao poruga i služim im kao poslovica« (Job 30:9).

Sjetio se vremena kada su mu svi iskazivali poštovanje, kako je »prao noge u kajmaku« i stijena mu je »izlijevala potoke ulja« (29:6). Ali sada je postao meta podrugljivcima. »Citara se moja pretvorila u pjesmu tužaljku« (30:31), jadao se. No to nije bila cijela simfonija. Job jednostavno nije mogao čuti cijelu skladbu.

Možda danas i vi možete čuti samo tužne zvukove svoje violine. Ne očajavajte. Svaka pojedinost vašega života je dio Božje skladbe. Ili možda danas slušate zvuke vesele flaute. Veličajte Boga za to i podijelite svoju radost s nekime.

Božje remek-djelo otkupljenja je simfonija koju sviramo i u konačnici će poslužiti Njemu na slavu. Bog je skladatelj našega života. Njegova pjesma je savršena i možemo Mu vjerovati.

– Keila Ochoa

Vjera u Boga stavlja pjesmu u naše srce.